Velikaš
Velikaš ili magnat (kasnolat. magnates: moćnici, od lat. magnus - veliko), u srednjem vijeku u Srednjoj Europi označava pripadnika najvišeg plemstva, obilježeni golemim zemljoposjedima u Hrvatskoj i Ugarskoj. To su bile osobe s visokom društvenom položaju po rođenju, bogatstvu ili drugim osobinama. Stalež magnata obuhvaćao je barune po rodu (barones naturales) i barune po funkciji (barones ex officio). Bili su nositelji najviših kraljevskih i državnih služba (palatin, ban, dvorski sudac, vojvoda i knez erdeljski, itd.).[1]