Velika pješčana pustinja
| Velika pješčana pustinja | |
|---|---|
 Satelitska snimka dina Velike pješčane pustinje | |
 Položaj pustinje na zemljovidu Australije | |
| Lokacija |  Australija |
| Dužina | 1.300 km |
| Površina | 267.250 km2 |
| Max. temp. | 48.1 °C |
| Min. temp. | 2.1 °C |
| Oborine | 250-300 mm/god. |
| Geografija | |
| Koordinate | 20°00′S 125°00′E / 20.00°S 125.00°E |
| Naselja | Warburton, Yulara |
| Resursi | zlato, bakar, uranij |
Velika pješčana pustinja se prostire u sjeverozapadnom dijelu Australije. Zauzima prostor od 267.250 km²[1] i proteže se širokim pojasom od gotovo 1.300 km između planinskih lanaca regija Pilbara i Kimberley u Zapadnoj Australiji i proteže se istočno sve do Sjevernog teritorija (do planina MacDonell i Petermann). Na nju se na jugozapadu nadovezuje Mala pješčana pustinja (Little Sandy Desert, 111.500 km²), na jugoistoku se proteže u pustinju Gibson, a na istoku u pustinju Tanami. Druga je po veličini pustinja u Australiji, poslije Velike Viktorijine pustinje.
.jpg)
Veliki dio te pustinje predstavljaju ergovi pješčanih dina koje su učvrščene biljkama. Dine leže paralelno, na udaljenosti od oko 400 – 800 m jedna od druge. Srednja dužina dina iznosi 40 – 50 km, pri srednjoj visini od oko 15 m. Ovakav raspored dina nastao je pod utjecajem stalnih vladajućih vjetrova, tako da su one eolskog porijekla.
U istočnom dijelu pustinje, bliže planinama, pješčana pustinja ustupa mjesto kamenitoj pustinji i vapnenačko-šljunkovitoj. Osim toga, posvuda su razbacene zatvorene depresije sa slanom zemljom, tj. povremena slana jezera bez otjecanja (Disappointment, Mackay i dr.). U prošlosti je erozivna aktivnost bila jače razvijena. Dokaz za to su suha korita i terase jezerskih uvala koja se javljaju u perifernom dijelu pustinje (Uluru, Kata Tjuta i Kings Canyon).
Krater Wolfe Creek, nastao padom meteorita, nalazi se na sjeveroistoku pustinje. Postoje i drugi manji krateri poput kratera Veevers
U jugozapadnom dijelu nalazi se nacionalni park Karlamilyi (osnovan 1977., do 2008. zvao se Rudall River; površine 12.837 km²).[1]
Velika pješčana pustinja s bojama naglašenim geološkim formacijama (Landsat 7 2001.)
Velike pješčane dine pojavljuju se kao linije koje se protežu s lijeva na desno u pustinji grmlja i kamenja.
Klanac u Nacionalnom parku Karijini u travnju 2017.
Vegetacija u Nacionalnom parku Millstream-Chichester u ožujku 2011.
Triodija u rujnu 1983.
Velika pješčana pustinja se ubraja među najtoplija područja australskoga kopna; srednja temperatura ljetnih mjeseci iznosi oko 38 °C, zimskih oko 25 °C.[1] Ljetne dnevne temperature su među najvišima u Australiji (max 48.1 °C).
Količina oborina koleba od 250 do 450 mm. Padaline su niske, s prosjekom od 300 mm na prostoru između obale i platoa Kimberley na sjeveru. Prosječna godišnja količina padalina je 250 mm čak i u najsušnijim dijelovima.
Biljni svijet pješčanih dina Velike pješčane pustinje je veoma oskudan, ali raznolik. U oskudnom vegetacijskom pokrovu izdvajaju se grmovi roda Eucalyptus.[1] Osnovna biljka je grm Zygockloa paradoxa, koji naseljava grebene dine, i spinifex (Triodia Basedovii), koji je rasprostranjen u nižem dijelu padina. Nešto gušće šikare akacije i niskih eukaliptusa zauzimaju kotline. Po glinenim udolinama između dina rasprostranjen je grmovit biljni svijet. Sjeveroistočni dio Velike pješčane pustinje gotovo je lišen dina i predstavlja pješčanu ravnicu sa slabim pokrivačem eolskog pijeska,koji leži na staroj strukturnoj ravnici.
Među prisutnim životinjama su australska deva, dingosi, varani (uključujući velikog perentijskog varana (Varanus giganteus) i nekoliko vrsta guštera, tobolčara (valabiji, vombati, crveni klokani, itd.) i ptica, uključujući neke rijetke vrste papiga.[2]
Velika pješčana pustinja je rijetko naseljena, a značajna aboridžinska naselja nalaze se u Warburtonu u Zapadnoj Australiji, na granici Velike pješčane pustinje i pustinje Gibson, te u Papunyi u Sjevernom teritoriju. ( i rudarska naselja). Iskorištavaju se ležišta zlata (Telfer, najbogatiji i najveći u Australiji) i ruda bakra (Nifty), a otkrivena su i ležišta ruda uranija (Kintyre/Rudall River). Samo obalno područje na zapadu ima nekoliko farmi ovaca. Aboridžini su prisilno preseljeni 1950. godine radi testiranja projektila Blue Streak. Koncem 20. i početkom 21. stoljeća započeli su se vraćati i pokrenuli su proizvodnju autohtonih umjetnina i baviti se turizmom (turističko područje Yulara u blizini Ulurua). God. 1873. pustinjom je prvi prošao od istoka prema zapadu engleski istraživač Peter Egerton Warburton.[1] Napustio je Alice Springs u travnju 1873. i stigao na obalu Zapadne Australije u stanicu De Grey u siječnju 1874., teško iscrpljen i slijep na jedno oko. Svoje preživljavanje duguje Charleyju, aboridžinskom tragaču.[3]
- 1 2 3 4 5 Velika pješčana pustinja, Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2025. Pristupljeno 27.10.2025.
- ↑ "Great Sandy-Tanami desert", World Wildlife Fund, ur., WildWorld Ecoregion Profile, National Geographic Society, 2001., arhivirano iz izvornika 8. ožujka 2010. (engl.) Pristupljeno 27. listopada 2025.
- ↑ Denison Deasey, Warburton, Peter Egerton (1813.–1889.), (engl.) Pristupljeno 27. listopada 2025.
 |
Zajednički poslužitelj ima još građe o temi Velika pješčana pustinja |
- Great Sandy Desert, Australian Outback travel guide (engl.)