Velocimetar
Velocimetar je naprava za mjerenje brzine. Izumio ju je hrvatski izumitelj Josip Belušić.[1] Predstavio ju je na Svjetskoj izložbi u Parizu 1889. godine. Mjerio je trajanje i brzinu vožnje, broj prevezenih osoba te vrijeme ulaska i izlaska putnika u kočiju i u odsutnosti gospodara. Prvo ga je nazvao "velocimetar". Ime mu je promijenio u 'Controllore automatico per vetture'. Iste godine pariški municipij raspisao je javni natječaj, a Belušićeva naprava bila je najtočnija i najveće kakvoće u konkurenciji 120 uređaja. Lipnja sljedeće godine uprava je odlučila prihvatiti velocimetar. Pariškim kočijama postao je neizostavni dio. Danas se iste elemente iz velocimetra nalazi u taksimetru, brzinomjeru[2] i tahografu.[3]
Smatra se da ga je vjerojatno konstruirao 1888. godine. Pretpostavka se bazira na vijestima tršćanske Naše sloge od 7. veljače 1889. gdje je pisala o novom izumu profesora Belušića, koji je zaštitio pri tijelima Austro-Ugarske Monarhije kao "Velocimeter". Izvornik njegovog patenta je u Državnom arhivu u Beču, a preslik u Muzeju policije u Zagrebu. Koncem veljače iste godine izveden je uspješni pokus s velocimetrom na relaciji Trst – Sv. Bartol – Trst. Belušićev je izum 1890. godine patentiran u Američkom uredu za patente pod brojem 442849.[3]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Google Knjige Božo Milanović:Hrvatski narodni preporod u Istri, Istarsko književno društvo sv. Cirila i Metoda, 1973., str. 406
- ↑ 20minuta Arhivirana inačica izvorne stranice od 16. travnja 2017. (Wayback Machine) Desk 20minuta: Poznati izumi manje poznatih hrvatskih izumitelja, 2. veljače 2016. (pristupljeno 15. travnja 2017.)
- ↑ a b Genius Croatia: baza ideja, izuma i inovacija iz Hrvatske Josip Belušić. Izum: Električni brojač prijeđenih kilometara i brzinomjer (pristupljeno 15. travnja 2017.)