Venera, Kupid, Ludost i Vrijeme

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Angelo Bronzino - Venus, Cupid, Folly and Time - National Gallery, London.jpg
Venera, Kupid, Ludost i Vrijeme
Bronzino, oko 1545.
ulje na platnu
161,1 × 116,2 cm
Nacionalna galerija, London
Portal: Likovna umjetnost

Venera, Kupid, Ludost i Vrijeme, poznata i kao Alegorija Venerine pobjede (talijanski: Allegoria del trionfo di Venere) je slika iz oko 1545. godine koju je naslikao firentinski maniristički slikar, Bronzino. Slika prikazuje mitološke likove Venere, Kupida, Ludost i Vrijeme. Kupid i Venera ljube se u prvom planu, dok se puto Ludost priprema obasuti ih laticama ruža. Ćelava personifikacija Vremena ih promatra stojeći iznad sa platnom u ruci. Značenje ostale tri figure i njihove interakcije je manje očito. Slika prikazuje ambivalentnost, erotiku i prikrivenu simboliku koje su karakteristične za razdoblje manirizma i Bronzinova učitelja Pontorma[1].

Detalj puljupca Kupida i Venere je dokaz kako je Bronzino prije svega bio portretist.

Povijest[uredi VE | uredi]

Za ovu figuru sa slike se vjeruje kako predstavlja „Ljubomoru”, ili čak divlje posljedice sifilisa.
Figura nevine djevojčice iza „Ludosti” ...
... zapravo krije zloslutne detalje u pozadini.

Sliku je možda naručio Cosimo I. de 'Medici, veliki vojvoda toskanski ili Francesco Salviati kao poklon francuskom kralju, Franji I., što navodi Bronzinov suvremenik, Giorgio Vasari[2].

Sliku je Napoleon iz Pariza donio u Beč, gdje ju je 1813. god. kupio hrvatski grof Ivan Keglević od Franza Wenzela, grofa Kaunitz-Rietberga[3]. Slika se od 1860. god. nalazi u Londonu.

Odlike[uredi VE | uredi]

Kompozicija u klaustrofobičnom prednjem planu slike smješta nekoliko figura u kontrapunktu suprotstavljenih pokreta, čiji su identiteti bili predmet šire znanstvene rasprave, bez konačnih usuglašenih mišljenja.

Kupid, zajedno s majkom (Venerom) i golim putom s desne strane, postavljeni su u tipičnom manirističkom obliku zmijolikih figura (figura serpentinata). Venera drži zlatnu jabuku koju je osvojila od Parisa, dok Kupid ima karakteristična krila i tobolac. Obje su figure gole, osvijetljene blještavim bijelim svjetlom. Kupid miluje gole dojke svoje majke i ljubi joj usne[1].

Vjeruje se da je bradati, ćelavi lik u gornjem desnom kutu „Vrijeme”, s obzirom na sat koji stoji iza njega. On snažno pomiče ruku s desne strane držeći veliku sjajno plavu tkaninu. Opet je teško njegovu gestu protumačiti sa sigurnošću. Možda kako bi spriječio da lik na krajnjem lijevom dijelu slike vidi incestuozne prijestupe Venere i adolescentnog Kupida, čime dijeli figure u prednjem i pozadinskom planu. Mnogi znanstvenici vjeruju kako njegova gesta govori „kako je vrijeme prolazno, te nikad ne znate kada bi moglo sve biti gotovo”. Lik nasuprot Vremenu, koji se također hvata se zastor, obično se naziva „Zaborav” zbog nejasnih obrisa bez očiju i glave nalik maski. Lice na ovoj figuri kao da odjekuje prizoru dviju stvarnih maski u donjem desnom kutu.

Identitet preostalih likova još je dvosmisleniji. Starica koja se drži za glavu (vidi detalj dsno) nazvana je „ljubomorom”, iako neki vjeruju da ona predstavlja razorne učinke sifilisa[1]. Stvorenje s desne strane, iza puta, s nevinim djevojčinim licem i skrivenim tijelom sličnim sfingi, te s glavom zakrivljenom pod neprirodnim kutom i lijevom rukom koja pruža saće, dok se iza nje skriva bodljikavi škorpion na kraju njezina dugog zmijolikog repa, može predstavljati „zadovoljstvo” ili „prijevaru”[4]. Međutim, ne postoji konsenzus o tim identifikacijama[1].

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 Slika na službenim stranicama Nacionalne galerije u Londonu (engl.) Pristupljeno 30. svibnja 2020.
  2. Giorgio Vasari, Životi najodličnijih slikara, kipara i arhitekata (engl.) Pristupljeno 30. svibnja 2020.
  3. Marianne Haraszti-Takács, Majstori manirizma, Muzej likovnih umjetnosti (Szépművészeti Múzeum) u Budimpešti, Taplinger Pub. Co., New York, 1968. str. 29.
  4. Erwin Panofsky, Studies in Iconology, Harper Torchbooks, Harper and Row, New York, 1962., str. 86.–91. (izvorno izdao Oxford University Press, 1939.)

Vidi još[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Venera, Kupid, Ludost i Vrijeme

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]