Vidorija
Vidorija, mahala u Bosanskom Novomu,[1] južno od gradskoga središta. Danas se drži starom gradskom četvrti. Područje se Vidorije nalazi u slijevu potoka Vidorije, koji se ulijeva u rijeku Unu kao njena desna pritoka.
Riječni otoci (ade) na Uni nazivaju se jednim imenom Vidorijska ada, nalaze se nasuprot Bosanskog Novoga, a nedaleko Banske Struge. Podrijetlo imena vuče iz madžarskoga lika osobnog imena Vidor (Vitus).
Vidorijska džamija[uredi | uredi kôd]
Vidorijska je džamija sagrađena oko godine 1750.[2] Imala je veoma vitku[3] drvenu munáru (mináret) s otvorenom galerijom (tj. galerijom šerefeta koja nije pokrivena), a koja je sagrađena 1870. Džamija je jednoprostorna s màhfilom dubine 3,5 m koji leži na dva zidana stupa. Potpuno su ju uništili velikosrbi između ožujka i lipnja 1992. (podatak iz godine 1994.). Godine 2007. prikupljana su novčarska sredstva za njenu obnovu.
Željeznička postaja[uredi | uredi kôd]
U Vidoriji postoji istoimena željeznička postaja na Unskoj pruzi koja je udaljena 3 kilometara središta Bosanskog Novoga. Željezničkom postajom upravljaju Željeznice Republike Srpske.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ uredili Stjepan Musulin i Slavko Pavešić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika. 20. dio : (Ustarańe-visokorođe), 86. sv. : 4. dvadesetoga dijela : (Velimanović-visokorođe), Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1972., str. 837.
- ↑ Muharem Omerdić, Prilozi izučavanju genocida nad Bošnjacima : (1992. – 1995.), Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini, El-Kalem, Sarajevo, 1999., ISBN 9958-23-011-9 (COBISS.BH)
- ↑ Madžida Bećirbegović, Džamije sa drvenom munarom u Bosni i Hercegovini, 1. izd., »Veselin Masleša«, Sarajevo, 1990., str. 179., ISBN 86-21-00452-6 (COBISS.BH)
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Razglednice Bosanskog Novoga (1921. – 1941.) Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine)
| |||||
