Prijeđi na sadržaj

Vinko Jelić

Izvor: Wikipedija
Franjo Vinko Jelić
Životopisni podatci
Rodno ime Vinko Jelić
Rođenje 1596., Rijeka
Smrt nakon 22. srpnja 1636., Saverne
Djelo
Razdoblje Barok
Poznatija djela Parnassia militia
Arion Primus i Arion Secundus
Portal o glazbi
Portal o životopisima


Vinko Jelić (Rijeka, 1596.Saverne, nakon 22. srpnja 1636.), bio je hrvatski barokni skladatelj, pjevač i glazbenik.[1]

Životopis

[uredi | uredi kôd]

U Grazu učio je glazbu kod Matthije Ferrabosce.

Riječko je podrijetlo isticao uz naslove svojih tiskanih djela, dodajući imenu pridjevak "Fluminensi Sancti Viti". Ranu mladost proživio je u Rijeci, da bi 1606. otišao u Graz.

Nakon 1609. studirao je na Ferdinandeumu i Sveučilištu u Grazu. Bio je i član dvorskog orkestra.

Od 1617. bio je glazbenik na dvoru nadvojvode Leopolda V i biskupa u Strasbourgu.

Godine 1618. zaređuje se. Djelima crkvene glazbe stječe ugled kao skladatelj ranobaroknih obilježja. Autor je zbirke duhovnih koncerata „Parnassia militia“ (1622.), zbirke moteta i drugih crkvenih skladbi nazvanih „Arion primus“ i „Arion secundus“ (1628.).

U harmonijskoj građi vješto prepleće starocrkvene moduse s tonalitetima dura i mola, služi se često usporednim tercama, a katkad povećanim i smanjenim akordima, disonancama pa i kromatikom. Karakteristično barokno zvukovno suprotstavljanje ostvaruje izmjenjivanjem brzih i polaganih odlomaka služeći se tada još neuobičajenim oznakama (allegro, allegrissimo, tardi, tardissimo), a dinamičke kontraste postiže prijelazima iz forte u piano ili iz sola u puni sastav tutti. Jedan je od prvih skladatelja srednjoeuropskoga (austrijsko-njemačkoga) područja koji u duhovnim koncertima uz orgulje uvodi i druge instrumente (dvije violine u koncertima br. 21 i 24; kornet i trombon u ricercarima).[1]

Posljednji se put spominje 22. srpnja 1636. tijekom ratnih sukoba oko Zaberna.

Djela

[uredi | uredi kôd]
  • Parnassia militia concertuum unius, duarum, trium et quatuor vocum tam nativis quam instrumentalibus vocibus ad organum concinendarum, op. 1. Argentinae, Typis Pauli Ledertz, 1622.
  • Arion primus sacrorum concertuum unius, duarum, trium et quatuor vocum ad organum concinendarum, op. 2. Augustae Tribocorum, Apud Paulum Ledertz, 1628.
  • Arion secundus psalmorum vespertinorum tam de tempore, quam de Beata Maria Virgine quatuor vocibus, alternatim ad organum concinendarum adiunctis Magnificat, Salve regina, & octo tonis ad omnia strumenta accomodatis, op. 3. Augustae Tribocorum, Apud Paulum Ledertz, 1628.

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b LZMK / Hrvatski biografski leksikon Ivona Ajanović-Malinar: »JELIĆ, Vinko«, pristupljeno 6. veljače 2014.

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]


Nedovršeni članak Vinko Jelić koji govori o hrvatskom glazbeniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.