Vladimir Arko
Vladimir Arko (Zagreb, 16. rujna 1888. – Zagreb, 6. lipnja 1945.) bio je zagrebački poduzetnik.
Životopis[uredi | uredi kôd]
Iz početka radio s ocem u veletrgovini vinom, a kasnije preuzeo to poduzeće i znatno ga proširio, sagradivši u Zagrebu po (tada) najmodernijem uzoru tvornice za špirit, kvasac, likere, kemičke proizvode, metalno i emajlirano posuđe itd. Usto se posvetio i javnom privrednom radu sudjelujući kod osnivanja različitih novčanih, trgovačkih i industrijskih poduzeća. Bio je među osnivačima Zagrebačke burze. Godine 1923.—1929. je predsjednik Trgovačko-obrtničke komore u Zagrebu, 1931. izabran za predsjednika Zemaljskog saveza industrijalaca u Zagrebu, a 1933. za predsjednika centrale industrijskih korporacija u Beogradu. Kad je 1939. osnovana samostalna Industrijska komora u Zagrebu, izabrala je Vladimira Arka za svog prvog predsjednika.
Za vrijeme postojanja NDH, nacističku je vojsku opskrbljivao svojim proizvodima. Kada su ga partizanske vlasti uhitile, u svojoj je tvornici počionio samoubojstvo ispijanjem otrova.[1]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Stuparić, Darko, ur. 1997. Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.-1945. Biblioteka Leksikoni. Minerva. Zagreb. ISBN 978-953-6377-03-9
Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]
- Vladimir Arko Hrvatska tehnička enciklopedija, portal hrvatske tehničke baštine. LZMK