Vodstvo (ekonomija)

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Vodstvo je utjecaj i proces utjecaja na ljude na način da oni spremno i poletno teže ka ostvarenju skupnih ciljeva. Vođenjem se nastoji postići da zaposlenici rade pouzdano i gorljivo.

Najvažniji čimbenik vodstva jest sam vođa koji se postavlja na čelo kako bi potaknuo druge da ostvare postavljene ciljeve.

Osnovno načelo vodstva[uredi VE | uredi]

S obzirom da ljudi nastoje slijediti one koji im, prema njihovom mišljenju, nude sredstva za zadovoljenje njihovih vlastitih ciljeva, to znači da što više menadžeri razumiju ono što motivira podređene i kako ta motivacija djeluje, te što više u provođenju svojih akcija koriste to razumijevanje, to će, vjerojatno, biti uspješniji kao vođe.[1]

Vještine vodstva[uredi VE | uredi]

  • sposobnost uspješnog i odgovornog korištenja moći (bez zloupotrebe)
  • sposobnost razumijevanja ljudska bića imaju različite motive
  • sposobnost inspiriranja
  • sposobnost poticanja motivacije.

Stilovi vodstva[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Stilovi vodstva
Svaki menadžer mora imati svoj stil vodstva i sam odlučuje na koji će način voditi organizaciju. Izbor stila vodstva ovisi o:

  • karakteristikama vođe
  • silama koje dolaze od podređenih
  • silama koje definiraju situaciju.

Situacijski (kontingencijski) pristup vodstvu[uredi VE | uredi]

Uspješnost vodstva se temelji na faktorima šire radne zajednice i stoga je teško reći koji stil vodstva je najbolji. Stil vodstva ovisi od konkretne situacije.

Dva su se znanstvenika najviše bavila ovim pristupom, Fred Fiedler(en) i Robert House(en).

Fiedlerov situacijski pristup[uredi VE | uredi]

Fiedler smatra da ljudi postaju vođe ne samo zbog osobnih karakteristika već i zbog različitih situacijskih čimbenika te interakcije između vođe i članova skupine. On predlaže dva stila vodstva :

  • stil koji je orijentiran na zadatak
  • stil koji je orijentiran na dobre međuljudske odnose.

Fiedler je identificirao tri kritične dimenzije koje mogu pomoći pri odabiru najuspješnijeg stila vodstva. To su:

  1. pozicija moći
    • stupanj do kojega moć pozicije omogućuje vođi pridobivanje članova skupine na slaganje s njegovim smjerom → organizacijski autoritet.
  2. struktura zadatka
    • stupanj do kojeg zadatak može biti jasno definiran.
    • stupanj do kojeg se ljudi mogu smatrati odgovornima za taj zadatak.
  3. odnosi vođe i članova skupine
    • najvažnija dimenzija jer se odnosi na stupanj do kojega članovi skupine simpatiziraju, vjeruju mu i spremni su ga slijediti.

Teorija puta do cilja[uredi VE | uredi]

House smatra da je osnovna funkcija vođe pojasniti i postaviti ciljeve te pomoći podređenima da pronađu najbolji put za dosezanje ciljeva i uklanjanje prepreka na tom putu. Bit ove teorije je da vođa utječe na put između ponašanja i ciljeva. To može postići :

  • definiranje pozicija i uloga
  • uklanjanjem prepreka postignuću
  • pridobivanjem pomoći članova skupine u postavljanju ciljeva
  • poticanjem skupne kohezije
  • smanjivanjem stresa i vanjske kontrole.

Ova teorija također nije dala odgovor koji stil vodstva je najbolji. Definira četiri stila vodstva :

  1. podržavajuće vodstvo
    • razmatra potrebe zaposlenih i stvara ugodnu organizacijsku klimu.
  2. participativno vodstvo
    • podređeni mogu utjecati na odluke nadređenih (rezultira povećanom motivacijom).
  3. instrumentalno vodstvo
    • daje podređenima smjernice i što se od njih očekuje.
  4. vodstvo orijentirano na postignuće
    • postavljanje izazovnih ciljeva, traženje poboljšanih rezultata i povjerenje da će podređeni ostvariti visoke ciljeve.


Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Weihrich, Koontz: Menedžment, MATE, Zagreb