Vrijednosni papir

Ovaj članak nema wikipoveznica ili ih ima premalo. Članak treba dopuniti dodavanjem wikipoveznica na druge pojmove.

Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak.

Vrijednosni papir predstavlja dokument kojim se dokazuje vlasništvo odnosno određeno pravo u gospodarskom odnosu.

Pod vrijednosnim papirima danas se smatraju dionice dioničkih društava, industrijske i državne obveznice, investicijski certifikati o sudjelovanju u investicijama, rudarski kuksi i druge vrijednosnice kojima posluje burza.

Vrijednosni papiri se kupuju i prodaju na burzovnom tržištu, a burze i državne ustanove (kao što su SEC u SAD) brinu se o njihovoj vrijednosti i valjanosti radi očuvanja svoga poslovnog ugleda i sigurnosti kupaca. Na burzama se ne mogu ili se ne bi smjeli pojaviti vrijednosni papiri tvrtki koji za njih nemaju pokriće u sredstvima i imovini. Vrijednosni papiri se kupuju da bi se zaradilo na temelju dividende i kamate ili na temelju njihove prodaje.

Određenje pojma vrijednosnih papira u skladu s pozitivnim propisima RH i pravne znanosti

Vrijednosni papir kao pravni pojam moguće je odrediti kao:

1. ispravu,

2. pravni posao,

3. stvar.

Vrijednosni papir je isprava o imovinskom pravu čije ostvarenje je uvjetovano držanjem isprave. To je isprava kojom se njen izdavatelj obvezuje ispuniti obvezu upisanu na toj ispravi, njenom zakonitom imatelju.

Vrijednosni papir ne mora imati oblik isprave, već može imati oblik elektroničkog zapisa (nematerijalizirani vrijednosni papiri).

Prema svojoj pravnoj naravi vrijednosni papir je jednostrani pravni posao kojim se njegov izdavatelj obvezuje ispuniti određenu činidbu u njemu naznačenom ovlašteniku. Obveza iz vrijednosnog papira nastaje u trenutku kad ju izdavatelj vrijednosnog papira preda njegovu korisniku.

Vrijednosni papir je stvar – objekt stvarnih prava (pravo vlasništva i založnog prava)

S toga se razlikuje pravo iz papira i pravo na papir. Pravo iz papira je inkorporirano u vrijednosni papir i po svojoj naravi je uglavnom imovinsko. (obvezno pravo odnosno tražbina) Pravo na papir je stvarno pravo. Npr. pravo vlasništva, založno pravo, pravo uživanje itd.

Pravo iz papira pripada osobi (pravnoj ili fizičkoj) kojoj pripada i pravo na papir. Legitimacija iz vrijednosnog papira znači pripadanje prava inkorporiranih u papiru određenoj osobi.

U vrijednosne papire koji sadrže neko imovinsko pravo ubrajaju se: mjenica, ček, obveznica, dionica, teretnica, skladišnica, certifikat, komercijalni zapis, blagajnički zapis, trezorski zapis, trgovačka uputnica, kreditno pismo, polica osiguranja, certifikat o depozitu itd.

U vrijednosne papire ne spadaju: razna uvjerenja, svjedodžbe i slične isprave koje ne sadrže imovinsko pravo. U vrijednosne papire ne spadaju ni isprave kojima se dokazuje postojanje imovinskog prava kao npr. zadužnica, kao ni banknote, biljezi, poštanske marke i sl. jer su oni isključivo sredstva za plaćanje.

Emisija (izdavanje) vrijednosnih papira

Emisija je ostupak izdavanja vrijednosnih papira i može se obaviti na sljedeće načine:

• Javna emisija (eng. public issues) je emisija vrijednosnih papira ponuđena širokom krugu potencijalnih investitora odnosno cjelokupnoj investicijskoj javnosti.
• Interna emisija (eng. internal issue) je emisija vrijednosnih papira koja je usmjerena na postojeće dioničare.
• Emisija s prospektom (eng. prospectus issues) je vrsta indirektne, javne emisije vrijednosnih papira. Prospektom emitent poziva investitorsku javnost na kupnju još neemitiranih vrijednosnih papira po u njemu utvrđenoj cijeni.
• Indirektna emisija (eng. indirect issue) je postupak emisije vrijednosnih papira u kojem se za distribuciju vrijednosnih papira koriste usluge specijaliziranih posrednika.
• Izravna (direktna) emisija (eng. direct issues) jest emisija u kojoj se u procesu distribucije ne koriste usluge specijaliziranih posrednika.

Legitimacijski papiri

To su pisane isprave (npr. željezničke karte, kazališne i druge ulaznice, bonovi za hranu i druge slične isprave) koje sadrže određenu obvezu za njihova izdavatelja (obaviti prijevoz, izvesti kazališnu predstavu, izdati hranu itd.), a u kojima nije označen korisnik (vjerovnik), niti iz njih ili okolnosti u kojima su izdane proizlazi da se ne mogu ustupiti drugome. Predočenjem legitimacijskog papira njihov imatelj je ovlašten zahtijevati od izdavatelja isprave u njima sadržanu obvezu.

Na legitimacijske papire primjenjuju se odgovarajuće odredbe o vrijednosnim papirima, ali oni time ne postaju vrijednosnim papirima nego njihovim surogatom.

Razlika između vrijednosnih papira i legitimacijskih papira

legitimacijski papiri	vrijednosni papiri
vjerovnik (korisnik) nije označen,	remitent (vjerovnik, korisnik) mora biti označen
obveza utvrđena u papiru ne proizlazi iz samog papira, nego samo označuje postojanje obveze izdavatelja	samo je pravo utjelovljeno u papiru
nisu namijenjeni za cirkulaciju u pravnom prometu niti je njihova svrha prenošenje s osobe na osobu ali to ne znači da oni nisu prenosivi	namijenjeni su cirkulaciji i prenose se na predviđeni način ovisno o vrsti vrijednosnog papira
gubitkom legitimacijskog papira nestao je samo jedan od dokaza koji nam olakšava dokazivanje prava ali samo pravo nije prestalo	gubitkom vrijednosnog papira gubi se samo pravo iz papira

Legitimacijski znaci

To su garderobni ili slični znaci koji se sastoje iz komada papira, metala plastike drva ili drugog materijala na kojima je obično utisnut neki broj ili naveden broj predanih predmeta, a koji obično ne sadrže nešto određeno o obvezi njihova izdavatelja, nego služe samo da pokažu tko je vjerovnik u obveznom odnosu pri čijem nastanku su izdani.

Za imatelja legitimacijskog znaka ne postoji zakonska pretpostavka da je on ujedno vjerovnik iz obveznog odnosa prilikom čijeg je zasnivanja taj znak izdan. Odbije li izdavatelj izvršiti obvezu imatelju legitimacijskog znaka, imatelj znaka će moći zahtijevati ispunjenje obveze ako dokaže da je baš on vjerovnik iz temeljnog obveznog odnosa koji je prethodio izdavanju legitimacijskog znaka.

Izdavatelj koji u dobroj vjeri ispuni obvezu donositelju legitimacijskog znaka oslobađa se obveze.

U nedostatku odredbi ne primjenjuju se odredbe o vrijednosnim papirima na legitimacijski znak!!, nego je mjerodavna je zajednička volja izdavatelja i primatelja znaka, a zatim ono što je uobičajeno.

Bitni sastojci vrjednosnih papira

Vrijednosni papir mora sadržavati sljedeće bitne sastojke, i one se smatraju minimalnim sastojcima bez kojih vrijednosni papir ne bi mogao imati značenje vrijednosnog papira, a to su:

1) naznaku vrste vrijednosnog papira,

2) ime trasanta (izdavatelja vrijednosnog papira), ako je pravna osoba: tvrtka odnosno naziv i sjedište, a ako je fizička osoba: ime i prebivalište,

3) naznaku remitenta (korisnika), ako je pravna osoba: tvrtku, odnosno naziv, a ako je fizička osoba: ime osobe na koju, odnosno po čijoj naredbi vrijednosni papir glasi, ili naznaku da papir glasi na donositelja,

4) točno naznačenu obvezu izdavatelja koja proizlazi iz vrijednosnog papira,

5) mjesto i datum izdavanja vrijednosnog papira, a kod onih koji se izdaju u seriji, i njihov serijski broj,

6) potpis izdavatelja vrijednosnog papira, odnosno faksimil potpisa izdavatelja vrijednosnih papira koji se izdaju u seriji.

Za pojedine vrijednosne papire posebnim zakonom određeni su i drugi bitni sastojci.

Karakteristike vrijednosnih papira

1. uska povezanost između isprave i prava, drugim riječima bez isprave nema vrijednosnog papira, pa se zato kaže da je pravo utjelovljeno (inkorporirano) u ispravi.

2. pravo iz vrijednosnog papira ne može nastati bez isprave

3. pravo iz vrijednosnog papira ne može se prenositi na druge osobe (fizičke ili pravne) bez isprave,

4. pravo iz vrijednosnog papira se ne može ostvariti bez isprave

5. značajka vrijednosnog papira kao pravnog posla: vrijednosni papir je uvijek formalni pravni posao.

Da bi se neka isprava mogla uopće kvalificirati vrijednosnim papirom moraju postojati elementi navedeni pod 2. i 3.

Legitimirani iz papira ne mora uvijek biti nositelj prava na papir (iako će tako najčešće i biti), nego to može biti i držatelj odnosno posjednik vrijednosnog papira.

Funkcije vrijednosnog papira

1. platežno sredstvo – ček, kreditno pismo,

2. kreditno sredstvo – mjenica

3. sredstvo robnog prometa – skladišnica, vozni list, teretnica

Podjela vrijednosnih papira

A) prema vrsti inkorporiranog prava u vrijednosnim papirima

1. OBVEZNOPRAVNI PAPIRI – vrijednosni papiri koji sadrže određenu tražbinu koja pripada ovlašteniku (imatelju papira) prema dužniku; tražbina je uglavnom novčana; Npr.: mjenica, ček, obveznica, kreditno pismo;

2. STVARNOPRAVNI PAPIRI – inkorporiraju neko stvarno pravo kao što je pravo vlasništva ili založno pravo; Npr.: založnice i tzv. tradicijski papiri: skladišnica i teretnica

3. KORPORACIJSKI PAPIRI – sadrže pravo neke osobe na članstvo, upravljanje i sudjelovanje u dobiti u pravnoj osobi (korporaciji); Npr.: dionice kod dioničkih društava

B) prema načinu određivanja korisnika (osobe ovlaštenika)

1. PAPIRI NA IME – To su oni vrijednosni papiri kod kojih je osoba ovlaštenika poimenično određena.

Za ostvarivanje prava iz papira nužno je držanje papira uz dokaz da je držatelj papira osoba naznačena na papiru.

Kao papiri na ime mogu se izdavati: polica osiguranja, štedna knjižica, skladišnica: Mjenica i ček mogu biti vrijednosni papiri na ime (iako su ex lege vrijednosni papiri po naredbi) ako im se doda tzv. rekta klauzula (koja glasi «ne po naredbi») čime se ovim papirima oduzima mogućnost prenošenja indosamentom, što je inače odlika papira po naredbi.

Način prenošenja papira na ime, kao i za ostale tražbine građanskog prava, je cesija. Kod prijenosa cesijom dužnik zadržava svoje prigovore protiv novog imatelja papira (cesionara) koje je imao i prema prijašnjem imatelju (cedentu), što se ne događa kod ostalih vrijednosnih papira.

2. PAPIRI PO NAREDBI – To su vrijednosni papiri u kojima je ovlaštenik poimenično naznačena osoba, ali i svaka druga osoba koju ona svojom naredbom odredi.

Papiri po naredbi prenose se indosamentom. Indosament je izjava dosadašnjeg korisnika papira (prenositelja –indosanta) kojom prenosi papir na drugog korisnika (indosatara). Ispisuje se na poleđini papira (talijanski «in dosso» - na poleđini) zbog čega se i naziva indosamentom. Kod mjenice i čeka postoji odgovornost indosanata svim indosatarima sve dok glavni dužnik ne iskupi vrijednosni papir. Za razliku kod cesije, obveza dužnika je kod papira po naredbi samostalna u odnosu na novog vjerovnika – indosatara, pa tako dužnik ne može isticati protiv novog vjerovnika prigovore koje je imao prema prijašnjem vjerovniku – indosantu.

Za legitimaciju je potrebno:

1. držanje papira i

2. imatelj papira mora dokazati neprekinuti niz indosamenata.

Neprekinuti niz indosamenata znači da je u nizu vjerovnika prenositelj (indosant) uvijek ona osoba koja je u indosamentu, koji je neposredno prethodio, bila indosatar (osoba na koju je pravo preneseno).

Postoji puni indosament, bjanko indosament, rekta indosament i indosament na donositelja. Puni indosament sadrži sve elemente indosamenta:

1. odredbu o prijenosu papira,

2. ime osobe na koju se papir prenosi – indostar

3. potpis indosanta.

Ako izostanu prva dva elementa onda se govori o bjanko indosamentu.

Kod indosamenta na donositelja (koji vrijedi kao bjanko indosament) indosant ne naznačuje ime indosatara niti ostavlja prazan prostor da se upiše njegovo ime, nego iznad svog potpisa stavlja riječ «donositelju» ili «na donositelja» ili neku drugu riječ koja znači isto.

Rekta indosament sadrži rekta klauzulu - «ne po naredbi», kojom se zabranjuje indosataru da papir dalje prenosi indosamentom, čime se takav papir transformira u papir na ime i dalje se može prenositi samo cesijom.

3. PAPIRI NA DONOSITELJA – To su vrijednosni papiri kod kojih je korisnik svaki donositelj – držatelj papira. Neki vrijednosni papiri su ex lege papiri na donositelja (ček u kojem nije naznačen korisnik), dok drugi to mogu postati unošenjem klauzule «plativo donositelju» ili njoj slične.

Kao papir na donositelja izdaju se: skladišnica, obveznia, založnica i dr. Tu bi spadali i legitimacijski papiri kao što su željezničke i autobusne putne karte, tramvajske karte, ulaznice (kazališne karte, kino ulaznice) bonovi za hranu i sl.

Papiri na donositelja su pretežno obveznopravni papiri s tim da činidba može biti novčana ili nenovčana. Papir na donositelja se prenosi putem tradicije – iz ruke u ruku.

Za legitimaciju kod papira na donositelja dovoljno je držanje papira. Dužnik nije obvezan ispitivati legitimaciju donositelja papra, ali ako je znao ili morao znati da donositelj nije zakoniti imatelj papira, dužan je odbiti ispunjenje, inače odgovara za štetu.

Amortizacija vrijednosnih papira

Amortizacija vrijednosnog papira je sudski poništaj isprave, koji se provodi u izvanparničnom postupku na prijedlog ovlaštenika u slučaju nestanka vrijednosnog papira (gubitka, krađe i sl.)

Amortizacijski postupak provodi nadležni sud mjesta plaćanja, sastoji se u tome što sud, nakon što mu predlagatelj (ovlaštena osoba koja iz te isprave ili na temelju te isprave može ostvariti kakvo svoje pravo, odnosno osoba koja ima pravnog interesa da se isprava sudski poništi) :

1. učiniti vjerojatnim da je isprava nestala ili uništena,

2. učiniti vjerojatnim da postoje činjenice koje ga ovlašćuju na podnošenje prijedloga,

3. priložiti prijepis isprave ili naznačiti njen bitni sadržaj,

4. navesti sve što je potrebno da bi se ta isprava mogla individualizirati i razlikovati od drugih.

Ako su poslije brižljivog ispitivanja iznesenih podataka, nađe da su učinjeni vjerojatnim navodi o stjecanju, posjedu i gubitku isprave te da je prijedlog za pokretanje postupka osnovan, zatražit će od obveznika (izdavatelj isprave), a po potrebi i od drugih osoba ili tijela da se u određenom roku izjasne o tome postoji li isprava s naznačenim obilježjima te postoje li smetnje, i koje, za pokretanje postupka. O pokretanju postupka objavljuje se oglas u Narodnim novinama, koji se dostavlja svim sudionicima i ističe na oglasnu ploču suda.

Oglas treba sadržavati:

1. podatke o predlagatelju,

2. podatke o ispravi,

3. poziv da se isprava pokaže sudu ili da se stave prigovori protiv prijedloga u roku u kojem se to može učiniti (oglasni rok), te

4. napomenu da će se isprava sudski poništiti ako se u tom roku tako ne postupi.

Oglasni rok je ako se traži poništaj:

a) godinu dana za:

1. isprave na donosioca

2. isprave s bjanko—indosamentom,

3. isprava koja ima kupone na donosioca

b) šest mjeseci za sve ostale papire.

Ako se netko u ostavljenom roku javi i preda sudu vrijednosni papir, sud će obustaviti postupak, a papir uručiti korisniku (predlagatelju). Ako osoba koja se javila ne želi predati papir sudu, sud će obustaviti postupak, a predlagatelja uputiti na parnicu radi utvrđivanja kome pripada pravo na papir.

Odluka kojom se isprava poništava zamjenjuje tu ispravu dok se ne izda nova.

Imatelj oštećenog vrijednosnog papira koji nije prikladan za promet, ali čija se istinitost i sadržaj mogu točno utvrditi, ima pravo zahtijevati izdavanje novoga vrijednosnog papira u istom iznosu, s tim da vrati oštećeni papir i naknadi troškove.

(Po ZOO (NN 35/05))

Vidi još

• Diskontiranje