Wilhelm Faupel

Izvor: Wikipedija
Wilhelm Faupel
Opći životopisni podatci
Datum rođenja 29. listopada 1873.
Mjesto rođenja Lindenbusch, Pruska
Datum smrti 1. svibnja 1945.
Mjesto smrti Berlin, Njemačka
Nacionalnost Nijemac
Opis vojnoga službovanja
Godine u službi 1892.1921.
Čin General bojnik
Ratovi Prvi svjetski rat
Važnije bitke Prva bitka na Marni
Vojska Njemačka
Rod vojske kopnena
Jedinice načelnik stožera 1. armije
načelnik stožera 9. armije
načelnik stožera Armijskog odjela C
Odlikovanja Pour le Mérite

Wilhelm Faupel (Lindenbusch, 29. listopada 1873. - Berlin, 1. svibnja 1945.) je bio njemački vojni zapovjednik i političar. Tijekom Prvog svjetskog rata bio je načelnik stožera 1. i 9. armije, te Armijskog odjela C na Zapadnom bojištu. Nakon rata bio je vojni savjetnik u Argentini i Peruu, te njemački veleposlanik u Španjolskoj.

Vojna karijera[uredi | uredi kôd]

Wilhelm Faupel rođen je 29. listopada 1873. u Lindenbuschu. U prusku vojsku stupio je u ožujku 1892. služeći u 5. topničkoj pukovniji. U ožujku 1893. unaprijeđen je u čin poručnika, dok od listopada 1899. služi u 41. topničkoj pukovniji. U navedenoj pukovniji služi do srpnja 1900. kada je upućen u Kinu u sklopu Njemačkog ekspedicijskog korpusa gdje sudjeluje u slamanju Bokserskog ustanka. Po povratku iz Kine ponovno je raspoređen na službu u 41. topničku pukovniju gdje služi do rujna 1904. kada je upućen u Njemačku Jugozapadnu Afriku gdje sudjeluje u gušenju ustanka Herera. U rujnu 1906. promaknut je u čin satnika, da bi u rujnu iduće 1907. godine bio raspoređen u stožer IV. korpusa sa sjedištem u Magdeburgu. U navedenom stožeru služi do ožujka 1910. kada postaje zapovjednik satnije u 73. topničkoj pukovniji. U veljači 1911. izlazi iz vojske, te odlazi kao vojni savjetnik u Argentinu gdje boravi tri godine. U Njemačku se vraća u siječnju 1914., te se reaktivira u vojsci služeći u Glavnom stožeru u Berlinu. Istodobno je promaknut u čin bojnika.

Prvi svjetski rat[uredi | uredi kôd]

Na početku Prvog svjetskog rata Faupel postaje načelnikom stožera 25. pješačke divizije kojom je zapovijedao Viktor Kühne. S navedenom divizijom sudjeluje u Prvoj bitci na Marni. U studenom 1914. premješten je u stožer XVIII. korpusa gdje postaje načelnikom istog. Dužnost načelnika stožera XVIII. korpusa obnaša godinu dana do studenog 1915. kada je premješten na službu u Glavni stožer.

U studenom 1916. imenovan je načelnikom stožera III. korpusa koju dužnost obnaša do listopada 1917. kada postaje načelnikom stožera VIII. pričuvnog korpusa. U lipnju 1918. imenovan je načelnikom stožera 1. armije koju dužnost obnaša svega dva mjeseca s obzirom na to da u kolovozu postaje načelnikom stožera 9. armije. Niti na navedenoj dužnosti nije se dugo zadržao jer je već u rujnu imenovan načelnikom stožera Armijskog odjela C u kojem služi do kraja rata.

Poslije rata[uredi | uredi kôd]

Nakon završetka rata Faupel ostaje u vojsci, te jedno vrijeme služi u Glavnom stožeru. U siječnju 1919. postaje zapovjednikom dobrovoljačkog korpusa Görlitz koji je dostigao snagu od 2.500 ljudi i kojim je suzbijao nemire u Görlitzu, Dresdenu i Magdeburgu. U ožujku 1921. Faupel se umirovljuje s činom general bojnika. Te iste godine ponovno po drugi puta odlazi u Argentinu gdje kao vojni savjetnik boravi pet godina. Godine 1926. odlazi u Peru gdje mu je dodijeljen čin general poručnika peruanske vojske s kojim postaje glavnim inspektorom peruanskih oružanih snaga. Nakon državnog udara 1930. godine kojim je svrgnut predsjednik Augusto Leguia, vraća se u Njemačku gdje od 1934. obnaša dužnost predsjednika Iberijsko-američkog instituta.

U studenom 1936. Faupel je imenovan njemačkim predstavnikom pri Španjolskoj nacionalističkoj vladi, da bi u veljači 1937. postao njemačkim veleposlanikom u Španjolskoj. Navedenu funkciju morao je napustiti u kolovozu 1937. nakon što je došao u sukob s Hugom Sperrleom, zapovjednikom njemačke Legije Kondor.

Po povratku u Njemačku s 1. siječnjem 1938. godine se ponovno umirovljuje, te ponovno obnaša dužnost predsjednika Iberijsko-američkog instituta. Na 25-godišnjicu Bitke kod Tannenberga 27. rujna 1939. godine, dobiva počasni čin general poručnika. Tijekom Drugog svjetskog rata Faupel je u Argentini navodno sudjelovao i potpomagao vojni puč kojim je svrgnuta demokratska vlada.

Wilhelm Faupel je preminuo 1. svibnja 1945. u 72. godini života počinivši u Berlinu samoubojstvo pred nadirućom sovjetskom vojskom. Postoje i verzije da nije počinio samoubojstvo, već da je uspio pobjeći iz Berlina, te da je po završetku rata živio pod lažnim imenom u Hesseu.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

(eng.) Wilhelm Faupel na stranici Prussianmachine.com
(njem.) Wilhelm Faupel na stranici Bundesarchiv.de