Yennenga
Yennenga je legendarna princeza, smatra se majkom naroda Mossi u Burkini Faso.[1] Poznata je ratnica čiji je sin Ouédraogo osnovao Kraljevstvo Mossi.
Yennenga je kći Nedega, koji je u 12. stoljeću bio kralj Kraljevstva Dagon u današnjoj sjevernoj Gani.[2] Bila je lijepa i voljena princeza koja se u dobi od 14 godina, borila za svoga oca protiv naroda Mandinka.[1][2] Bila je vješta s kopljem i lukom, izvrsna jahačica i zapovjedica vlastitim bataljunom.[1][2] Yennenga je bila toliko važan borac svom ocu, da kad je dosegla dob za sklapanje braka, on joj je odbio odabrati muža te joj nije dopustiti da se uda.[2][3][4]
Jedan od kraljevih konjanika pomogao je Yennengi, te je ona odjevena kao muškarac, pobjegla na svom pastuhu.[1][2] Napadnuta je od strane Mandinka, u kojem je ubijen njezin pratitelj, te je ona ostala sama.[1][2] Nastavila je jahati prema sjeveru. Jedne noći, kad je bila iscrpljena od prelaska preko rijeke, Yennengu je pastuh odveo u šumu.[2][3] Tamo je upoznala Riale osamljenog lovca na slonove.[4] Yennenga i Riale imali su sina kojeg su nazvali Ouédraogo, što znači "pastuh".[2][4] Ouédraogo je osnovao Kraljevstva Mossi.
U glavnom gradu Burkine Faso, Ouagadougou nalaze se mnogi kipovi Yennenge. Kip zlatnog pastuha Étalon de Yennenga dodjeljuje se kao prva nagrada na Filmskom festivalu u Ouagadougou (FESPACO). Nogometna reprezentacija Burkine Faso je prozvana "Les etalonima" ("pastusi") što se odnosu na Yennenginog pastuha.[5]
- ↑ a b c d e Smith, Cheryl A. 2005. Market Women: Black Women Entrepreneurs--past, Present, and Future. Greenwood Publishing Group. str. 17. ISBN 0-275-98379-X
- ↑ a b c d e f g h The Legend of Yennenga Stallion. What is Fespaco?. BBC World Service. 2001. Pristupljeno 5. ožujka 2008.
- ↑ a b Allan, Tuzyline Jita. 1997. Women's Studies Quarterly: Teaching African Literatures in a Global Literary. Feminist Press. str. 86. ISBN 1-55861-169-X
- ↑ a b c Sheldon, Kathleen E. 2005. Historical Dictionary of Women in Sub-Saharan Africa. Scarecrow Press. str. 272. ISBN 0-8108-5331-0
- ↑ Marchais, Julien. Burkina Faso (francuski). Petit Futé. str. 102. ISBN 2-7469-1601-0