Ova je stranica stvorena ili dopunjena u okviru WikiProjekta 10000. Kliknite ovdje za više informacija.
Koordinate: 27°N 105°E / 27°N 105°E / 27; 105

Yunnan-Guizhou

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Krški reljefni oblici na visoravni Yungui blizu Guiyang-a
Topografska karta Istočne Azije sa označenim Yunnan-om
Koristeći širu definiciju, visoravan Yunnan-Guizhou čini tamnozelenozeleno područje na donjem dijelu ove karte

Visoravan Yunnan-Guizhou ili visoravan Yungui (pojednostavljeni kineski 云贵高原, tradicionalni kineski 雲貴高原) je regija visoravan smještena u jugozapadnoj Kini. Regija se prvenstveno prostire na provincijama Yunnan i Guizhou. Na jugozapadu je Yungui prava visoravan s relativno ravnijim planinskim područjima, dok je na sjeveroistoku Yungui općenito planinsko područje valovitih brežuljaka, klisura i kraške topografije.

Geografija[uredi | uredi kôd]

Definicija[uredi | uredi kôd]

Prema najstrožoj definiciji, visoravan Yungui proteže se od rasjeda Crvene rijeke u Yunnanu na jugozapadu do planina Wuling u Hunanu na sjeveroistoku.[1] Ova regija visoravni uključuje većinu istočnog Yunnana i većinu Guizhoua. Međutim, uobičajeno je da se veći dio ostatka Yunnana i okolnih planinskih područja naziva dijelom visoravni Yunnan-Guizhou čak i tamo gdje nema obilježja sličnih visoravni.[2]

Prema široj definiciji visoravni Yungui, pokrajine bi uključivale ne samo Yunnan i Guizhou, već i okrug Gulin i najjužnije krajine Sečuana, istočni Chongqing, jugozapadni Hubei, zapadni Hunan i sjeverozapadni Guangxi.[1]

Fizička geografija[uredi | uredi kôd]

Visoravan Yungui velika je planinska regija s neravnim terenom uključujući strme kraške vrhove i duboke klisure.[3] Visoravan je poduprta velikim planinama Hengduan na sjeverozapadu i nizinskim područjima na sjeveru, istoku i jugoistoku. Drugi veći planinski lanci prelaze ili okružuju dijelove visoravni Yungui. Planine Wumeng i Wulian Feng tvore barijeru kroz sjeverni središnji Yungui duž rijeke Jinsha (Gornji Jangce). Na sjeveru, planine Dalou protežu se duž ruba Yunguija sa bazenom Sichuan. Planine Wuling na sjeveroistoku čine prijelazni teren između visoravni i nizije Jangce. Na jugu, planinski lanac Miao se spušta do krških brežuljaka Južne Kine. Preko Crvene rijeke na jugozapadu, planine Ailao čine definitivnu barijeru.[1][4]

Visoki planinski vrhovi istočnog Tibeta izvor su mnogih velikih azijskih rijeka, koje teku na jug prema visoravni Yunnan-Guizhou.[5] Rijeke se dijele oko visoravni, pri čemu se Salween i Mekong drže na jugu, a Jangtze skreće na sjeveroistok. Većinu zapadne visoravni Yungui dreniraju rijeke Nanpan i Beipan, oba izvorišta Biserne rijeke. Istočnu visoravan Yungui velikim dijelom drenira rijeka Wu, pritoka Yangtzea.

Glavna jezera nastala su u Yunnan dijelovima visoravni Yungui, uključujući Dian Chi i Fuxian jezero. Jezero Erhai nalazi se na zapadnom rubu visoravni u južnom podnožju planine Hengduan.[1]

Klima i ekologija[uredi | uredi kôd]

Klima postupno prelazi iz sušnije na jugozapadu u kišovitiju na sjeveroistoku. U istočnom središnjem Yunnan-u, dijelovi visoravni Yungui imaju stepsku klimu. U većem dijelu Guizhoua klima je klasificirana kao vlažna suptropska Cwa. Visoravan Yungui prekrivena je suptropskim zimzelenim šumama za veći dio svojih dijelova Yunnan i mješovitim širokolisnim šumama za dijelove Guizhoua.[6][7]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d Atlas of China. SinoMaps Press. Beijing, China. 2006. ISBN 9787503141782
  2. Yunnan-Guizhou Plateau. Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 6. kolovoza 2007.
  3. Chinese History and Statistics - Yunnan-Guizhou Plateau Upland. Pristupljeno 6. kolovoza 2007.
  4. Suettinger, Robert Lee; Kuo, Ping-chia. Yunnan. Encyclopædia Britannica. Encyclopædia Britannica, Inc. Pristupljeno 31. kolovoza 2017.
  5. Yang Qinye. 2004. Tibetan Geography -- Long Rivers with Distant Sources. ISBN 9787508506654. Pristupljeno 2. prosinca 2007.
  6. Yunnan Plateau subtropical evergreen forests. Global Species. Myers Enterprises II. Pristupljeno 31. srpnja 2017.
  7. Guizhou Plateau broadleaf and mixed forests. Global Species. Myers Enterprises II. Pristupljeno 31. srpnja 2017.