Zakon očuvanja mase

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Zakon o održanju mase (ili zakon o očuvanju mase) otkrio je i formulirao Antoine Laurent de Lavoisier:

  • Nikakve se promjene ne mogu opaziti u ukupnoj masi svih tvari koje sudjeluju u kemijskoj reakciji.

Za vrijeme kemijske reakcije ne mijenja se ukupna masa svih tvari koje sudjeluju u toj reakciji. Lavoisier je zakon otkrio jer je prvi koristio vagu za točna mjerenja.

Na primjer, reakcija vodika s kisikom i nastanak vode:

Rezultat:

Hans Landolt (1831.-1910.), švicarski fizički kemičar, vrlo je preciznim mjerenjima potvrdio taj zakon s točnošću 1: 107.

Prema Einsteinovoj teoriji relativnosti, međutim, mora se pri svakoj kemijskoj reakciji dio ukupne mase m reaktanata pretvoriti u energiju E kemijske reakcije prema relaciji: E = mc2, gdje je c brzina svjetlosti (2,997925• 108ms -1). Odatle slijedi da bi točnost vaganja morala biti najmanje 1:1010 da bi se ustanovio gubitak mase koja se pretvorila u reakcijsku energiju. Ako je reakcijski sustav zatvoren, zakon o održanju mase vrijedi općenito, jer su mase i energije u zatvorenom sustavu uvijek konstantne.

Zato se zakon o održanju mase može postaviti općenitije kao zakon o održanju materije:

  • Ukupna masa i energija u sustavu (svemiru) je stalna.

Budući da se pri nuklearnim reakcijama oslobađa velika energija, što ujedno znači i veliki gubitak mase, za njih ne vrijedi zakon o održanju mase u klasičnoj formulaciji.

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Filipović, Lipanović: "Opća i anorganska kemija", 9. izd., Školska knjiga, Zagreb, 1995., ISBN 953-0-30907-4, str.33