Brzina svjetlosti

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sunčevoj svjetlosti je potrebno 8 minuta i 19 sekundi da bi stigla do Zemlje (udaljenost od 150 milijuna kilometara)

Brzina svjetlosti je najveća moguća brzina koja u vakuumu iznosi 299.792.458 metara u sekundi.

 c \,=\, 299.792.458\ \,m/s\,

U nekoj drugoj materiji (plinu, tekućini ili svjetlopropusnoj krutini − npr. staklu) brzina svjetlosti je manja od brzine u vakuumu. Brzina svjetlosti jedan je od važnijih fizikalnih pojmova Teorije relativnosti.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prije prvih znanstvenih pokušaja mjerenja brzine svjetlosti, najveće rasprave su se vodile oko toga putuje li svijetlost konačnom brzinom, ili se širi prostorom trenutačno (beskonačno brzo).

Rømerov pokušaj mjerenja[uredi VE | uredi]

Skica Rømerove metode za određivanje brzine svjetlosti na osnovu kašnjenja zalaska Jupiterova mjeseca Ioa

Danski astronom Ole Rømer 1676. godine dobio je vrijednost brzine svijetlosti od oko 200.000 km/s. Promatrao je zalaske i izlaske jednog od Jupiterovih prirodnih mjeseca, Ioa, u trenucima kada je Zemlja bila najbliže i najdalje Jupiteru. Proračunima je predvidio kada se točno trebao dogoditi zalazak Jupiterova mjeseca s najudaljenijeg položaja, no on je kasnio, po njegovim proračunima, oko 22 minute. To je objasnio većim putem koji svijetlost mora prijeći kada su Jupiter i Zemlja međusobno najviše udaljeni. Rømer je koristio pogrešnu vrijednost za promjer Zemljine putanje oko Sunca, korištenjem prave vrijednosti dobio bi da je brzina svjetlosti 300.000 km/s.

Mjerenja na Zemlji[uredi VE | uredi]

Glavni problem s prvim zemaljskim mjerenjima (terestičkim) je bio što su znanstvenici u eksperimentima mogli proučavati rasprostiranje svjetlosti na relativno malim udaljenostima.

Prvi važniji pokušaj je proveo Armand Fizeau pomoću uređaja s rotirajućim zupčanikom kroz čije zupce je propuštao svjetlost. Mjerenjima je dobio vrijednost od oko 313.300 km/s.

Američki fizičar, Michelson je za svoja mjerenja svjetlosti u razdoblju od 1880. do 1920. primio Nobelovu nagradu za fiziku. Koristio se osmostraničnim rotirajućim zrcalom i izvorom svjetlosti udaljenim oko 35 km. Svojim mjerenjima je dobio vrijednost od oko 300.000 km/s.

Poslije je s kolegom Edwardom Morleyem proveo čuveni Michelson-Morleyev eksperiment, u kojem su dokazali da brzina svjetlosti ne ovisi o izvoru niti o brzini kretanja izvora.

Suvremena mjerenja su utvrdila brzinu svjetlosti na točno 299.792.458 m/s.


P physics.png Nedovršeni članak Brzina svjetlosti koji govori o fizici treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.