Zaleđe (nogomet)
Zaleđe, ili ofsajd (prema engl. offside), je nogometno pravilo koje određuje koliko daleko od "igre" mogu biti napadači momčadi koja napada, ili jednostavnije, napadač zbog tog pravila ne može jednostavno čekati loptu kod protivničkog gola i samo ispred vratara pucati, osim ako je sam s loptom došao do vratara. Zaleđe je najsloženije nogometno pravilo.
Zaleđe se može podijeliti na tri dijela: nedozvoljena pozicija, dosuđivanje zaleđa i sankcija samog zaleđa.
2005. odbor FIFA-e dogovorio je novo pravilo što se tiče zaleđa, prema kojem je u zaleđu igrač kojem je bar dio tijela (glava, stopalo) bliži gol-liniji od lopte i od nekog suparničkog igrača. Položaj ruke se ne gleda. To je uvedeno kako bi po pravilima napadač momčadi morao cijelim tijelom biti dalje od suparničke gol-linije.
Ovo pravilo znači da momčad koja napada mora voditi računa da suparnička momčad ima bar dva igrača (računajući i vratara) između gol-linije i nekog njihovog igrača, ili da svi igrači momčadi koja napada moraju biti iza lopte tako da ona bude bliže gol-liniji od bilo kojeg njihovog igrača.
Do prekida napada dolazi kada se igraču koji je u zaleđu uputi lopta. Igrač nije u zaleđu ako je dobio loptu od suparničkog igrača ili od svog igrača iz prekida pod uvjetom da taj prekid nije neizravni ili izravni slobodni udarac, ili ako je na svojoj polovini terena.
Igrač koji se nalazi u zaleđu treba biti sankcioniran samo ako loptu u tom trenutku prema njemu uputi netko od njegovih suigrača, namjerno ili slučajno. Tada on aktivno sudjeluje u igri nalazeći se u nedozvoljenom položaju. Ako mu je lopta upućena dok nije bio u takvoj poziciji, nema zaleđa. Ako igrač u zaleđu krene prema natrag u dozvoljen položaj, i dalje se gleda trenutak upućivanja. O aktivnom sudjelovanju u igri, FIFA je donijela odluke su u primjeni od 2005.
Zaleđe se kažnjava neizravnim slobodnim udarcem za protivničku momčad, s mjesta gdje je igrač bio u zaleđu. Glavni sudci kod zaleđa ovise najviše o svojim pomoćnicima, koji se nalaze u liniji s posljednjim braničima momčadi koja se brani, ili VAR sobi. Kad procijeni da je načinjeno zaleđe, pomoćni sudac digne zastavicu uspravno.
- Zastavica prema dolje: zaleđe je napravljeno u dijelu terena blizu pomoćniku.
- Zastavica paralelno s terenom: zaleđe je napravljeno pri sredini terena.
- Zastavica prema gore: zaleđe je napravljeno daleko od pomoćnika.
Pravilo datira od samog početka igre, i do danas je dosta postroženo. Igrač je isprva bio u zaleđu ako je bio ispred lopte, što je slično pravilu u ragbiju. Po još jednom davnom pravilu, nije bilo zaleđa, i postojali su igrači koji su morali stajati što bliže protivničkoj gol-liniji.
70-ih godina 19. stoljeća uvedeno je pravilo po kojem se bar jedan igrač mora nalaziti između napadača i vratara. Do 1925. pravilo je bilo da to moraju biti čak 3 igrača. Sezone 1987./88. eksperimentalno je uvedno pravilo prema kojem igrač nije mogao biti u zaleđu kad bi mu lopta bila dodana nakon slobodnog udarca. No, nije doživjelo uspjeh. 1990. uvedeno je pravilo prema kojem igrač nije u zaleđu ako je jednako udaljen od gol-linije kao i zadnji obrambeni igrač. To pravilo pomoglo je razvoju napadačkog nogometa.
Ofsajd zamka je obrambena taktika kojom braniči stavljaju napadača u poziciju zaleđa. Kada suparnička momčad napada, svi braniči se pomaknu ne bi li tog kome je lopta upućena, ostavili najbližeg vrataru. Ako potez ne uspije, napadač će ići sam na vratara. Nakon što naprave zamku, braniči refleksno dižu ruke kako bi ih zamijetio linijski sudac.
Jedan je od najpoznatijih braniča po pitanju ofsajd zamke bio Billy McCracken, igrač Newcastle Uniteda. Navodno je zbog njega FIFA 1925. mijenjala pravila smanjujući broj igrača između napadača i vratara s 3 na 2.