Zarilac
Zarilac | |
---|---|
Zarilac na zemljovidu Hrvatske | |
Država | ![]() |
Županija | Požeško-slavonska županija |
Općina/Grad | Pleternica |
Zemljopisne koordinate | 45°20′56″N 17°52′08″E / 45.349°N 17.869°E |
Stanovništvo (2011.) | |
- Ukupno | 176 |
Broj stanovnika Zarilac (Pleternica, Požeško-slavonska) [uredi] | |
2001. | |
2011. | 176 |
2021. | 116 |
Izvor: Državni zavod za statistiku RH Podatci sukladni popisu od 22. rujna 2022. | |
Pošta | 34312 Sesvete (kod Požege) |
Pozivni broj | +385 (0)34 |
Autooznaka | PŽ |
Zarilac, staro slavonsko selo u istočnom dijelu Požeško-slavonske županije, između Pleternice i Kutjeva. U sastavu je grada Pleternica.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Spominje se 1314. godine kao posjed plemića Vrbovskih (Sesvete). U srednjem vijeku mjesto je podijeljeno na dva dijela. Za vrijeme Turaka ovdje su najvjerojatnije živjeli katolici starosjedioci koji su se islamizirali i 1687. godine odselili u Bosnu i Hercegovinu. Iz Bosne i Hercegovine su se 1697. doselili Hrvati. Većina brzo izumire i nestaje, a noviji doseljenici potječu iz Gorskog kotara i drugih krajeva Hrvatske, zatim iz Češke i Slovačke.
Gospodarstvo[uredi | uredi kôd]
Zarilac se nalazi na jednom od područja s najkvalitenijim tlom za bavljenje poljodjelstvom u Požeškoj kotlini pa se i stanovnici bave najviše poljodjelstvom.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Na žalost, kako je poljodjeljstvo postala slabo profitabilna grana gospodarstva, stanovnici su se počeli iseljavati i odlaziti. Iako ovo mjesto nije zahvatila bijela kuga (većina obitelji ima po troje ili četvoro djece), broj stanovnika se u zadnjih 50 godina prepolovio. Tako je, prema popisu stanovništva, 1948. godine bilo 437 stanovnika, a 2001. godine 212 stanovnika, s tendencijom daljnjeg smanjivanja.
Godine popisa i broj stanovnika:
- 1746. – 154;
- 1760. – 175;
- 1780. – 238;
- 1802. – 200;
- 1849. – 184;
broj stanovnika | 156 | 139 | 154 | 183 | 223 | 321 | 315 | 366 | 437 | 420 | 416 | 388 | 276 | 241 | 212 | 176 | 116 |
1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Izvor[uredi | uredi kôd]
|
Literatura[uredi | uredi kôd]
- Požeški leksikon, Požega, 1977. godine.
- Josip Buturac: Stanovništvo Požege i okolice, Zagreb 1967. godine.
- Tomislav Wittenberg: Sesvetački kraj u srcu Poljadije, Požega 2002. godine
- Popis stanovništva 2001. godine, Državni zavod za statistiku.