Zdravko Dučmelić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje

Zdravko Dučmelić (Vinkovci, 1923.Buenos Aires, 1989.). U rodnom gradu završava srednju školu te na kraju rata bježi u Italiju. U Rimu otkriva svoj slikarski i crtački talent. God. 1947. nalazimo ga kao stipendista OCAU u Madridu, gdje upisuje studij slikarstva u Kraljevskoj akademiji San Fernando. Na njega su utjecali veliki španjolski slikari 19. st. ali i oni prve polovice 20. stoljeća. God. 1949. seli se u Buenos Aires. Zbog zdravstvenih razloga smješta se u gradu Mendozi na podnožju visokih Anda, gdje bude imenovan profesorom na slikarskoj školi Sveučilišta Cuyo. Predavao je sve do umirovljenja god. 1980. Dučmelić pripada u najistaknutije argentinske slikare uopće. Sudjeluje u brojnim zajedničkim i posebnim izložbama u Argentini, ostalim latinskoameričkim zemljama i diljem svijeta. Likovni kritičari iznosili su laskave ocjene o njegovu prepoznatljivu i zapamtljivu stvaralaštvu, nazivajući ga »velikim Dučmelićem«, čiji motivi kao da su stvoreni za »ilustriranje pripovjedaka Luisa Borgesa« (La Nación, Buenos Aires). Nakon dugogodišnjeg izbjeglištva Dučmelić 1983. posjećuje Hrvatsku, gdje izlaže u Zagrebu, Rijeci i Splitu.

Citati[uredi VE | uredi]

Wikicitati „»Od godine 1949. do danas nije se mnogo promijenilo u mojim slikama. Uglavnom, boje su ostale jednake. Ja sam svoju paletu formirao u Španjolskoj. To je španjolska paleta s crnim bojama, sa zelenim bojama; to su ti okri, to su prirodni krajobrazi Španjolske i te sam ja zadržao uvijek.«”
(Dučmelić govoreći o svojem školovanju u Madridu. (Hrvatska revija, srpanj, 1988).)

Izvori[uredi VE | uredi]

Novak.jpg Napomena: Ovaj tekst ili jedan njegov dio preuzet je s internetskih stranica Matice hrvatske. Vidi dopusnicu Matice hrvatske za Wikipediju na hrvatskome jeziku.