Zaiditi
Zaiditi,[1] Zeidi, Zaidi ili Zeidizam (arapski: الزيدية az-zaydiyya, pridjev od Zeidi ili Zaidi) je naziv za slijedbenike umjerene šijitske sekte, koja je osnovana u 8. stoljeću u Arapskom kalifatu.
Zaiditi su se odvojili od imamita i ismailita zbog neslaganja tko je peti imam. Imamiti i ismailiti vjeruju da je to bio Muhamed el-Bakir, dok zeidi vjeruju da je to bio njegov polubrat Zeid ibn Ali (drugim imenom Zeid el-Šehid).
Sljedbenici zaidizma priznaju poput svih ostalih šijita prva četiri imama, ali za razliku od Imamita (nauk o dvanaest imama), oni priznaju Zeid ibn Alia (drugo ime Zeid el-Šehid) za imama, ali ne i njegova polubrata Muhameda al-Bakira, koji je za imamite peti imam. Zbog toga oni po rodoslovnom načelu, nakon Zeid ibn Alia priznaju i sve druge potomke Hasan ibn Alia i Husein ibn Alia, imamima. Ostali povijesno poznati zeidski imami bili su Jahja ibn Zeida, Muhamed al Nafs az-Zakijah i Ibrahim ibn Abdulah.
| Muhamed | islamski prorok |
| Ali ibn Abu Talib | 1. imam |
| Hasan ibn Ali | 2. imam |
| Husein ibn Ali | 3. imam |
| Ali ibn Husein (Zain al Abidin) | 4. imam |
| Zeid ibn Ali | 5. imam |
Utemeljitelj sekte bio je imam-Zeid ibn Ali (unuk trećeg šijitskog imama Huseina)i njegovi sljedbenici Abul Jarud Zijad, Sulejman ibn Jarir, Katir-Nava Al-Abtar i Hasan ibn Salih. [2]
Prvi sljedbenici sekte zaida, bili su podijeljeni u šest skupina: Jarudija (vođa Abul Jarud Zijad), Sulejmanija (vođa Sulejman ibn Jarir), Tabirija (vođe Katir-Nava Al-Abtar i Hasan ibn Salih), Dukajnija šia i Kalafija šia.
U pitanjima teologije zaiditi su vrlo blizu učenju islamske vjerske sekte Mutezile, ipak među njima postoje razlike. Najznačajnija je ona o problemu imamata, o kojem mutezile imaju drukčiji stav od zaidita.
Zaiditi ne vjeruju u nepogrešivost imama, niti u to da imame vodi božja volja. Zeidi također ne vjeruju da imamat mora obvezno prijeći s oca na sina, ali vjeruju da imam može biti bilo koji duhovni aristokrat (seid) koji je u krvnom srodstvu s prorocima Hasanom ibn Alijom ili pak s Huseinom ibn Alijom, ali to mora biti dokazano.
Zeidiji vjeruju da je Zeid ibn Ali bio zakoniti nasljednik Imāmata jer je vodio pobune protiv Omejidskog kalifata. Kako se Muhamed al-Bakir držao po strani u tom sukobu, on za zeidske sljedbenike nije bio pravi imam, jer pravi imam mora ustrajati u borbi protiv korumpiranih vladara. Zeiditi, za razliku od ostalih šijita ne priznaju okultističku doktrinu o "Skrivenom imamu". Poput Ismailita i oni vjeruju u živućeg imama.
Sljedbenika Zeidizma, bilo je u Iranu, Iraku i Hidžazu, oni su već za ranog srednjeg vijeka uspjeli osnovati svoje teokratske države: Idrisidski kalifat u Sjevernoj Africi(780. – 974.), u Tabaristanu Alavidski kalifat (864. – 928.) te u Sjevernom Jemenu od 901. godine.
Jemenski zeidski imami uzeli su sebi i titulu kalifa, i prezeli svjetovnu i duhovnu vlast. Osobito se istakao prvi jemenski kalif, Jahja al-Hadi punim imenom al-Hadi al-Jahja bin Husein bin al-Kasim ar-Rasi (po njemu su prvi zaidski imami Jemena zvani - Rasidi). U Jemen je došao iz Iraka, i upleo se u tadašnje vjerske sukobe, za sebe je tvrdio da je izravni potomak 3 imama Hasan ibn Alia, na kraju je uspio u Sa'di, tadašnjem vjerskom sjedištu Sjevernog Jemena oko 893. – 897., ustanoviti Zaidski imamat,[3] sustav teokratske vladavine koji je uspio preživjeti sve do sredine 20. stoljeća, i republikanske revolucije iz 1962. kad je svrgnut Muhamed al-Badr, zaidski imam i jemenski kralj.
U današnjem Jemenu (osobito sjevernom) sljedbenici zaidizma tvore oko 40-45% stanovništva. Jafari i ismailiti čine svega 2-5%. Procjenjuje se da u Saudijskoj Arabiji, ima preko 1 milijun sljedbenika zaidizma (u zapadnim provincijama).
Trenutno najpoznatiji zaidski pokret u svijetu je onaj Huseina Baredina al-Hutija, koji je bio duhovni vođa pobune protiv jemenske vlade. U oružanim sukobima sa zeidskim pobunjenicima vladine snage izgubile su 743 ljudi, a tisuće nedužnih civila je ubijeno ili raseljeno zbog borbenih djelovanja između zaidskih i vladinih snaga; sve je to uzrokovalo tešku humanitarnu krizu u sjevernom Jemenu.[4]
Hutistički pokret politička je i vojna šijitska islamistička organizacija proizašla iz Jemena 1990-ih. Uglavnom se sastoji od Zaidita, a njihovo vodstvo uglavnom dolazi iz plemena Huti (Houthi).[5]
Broj pripadnika zaidita pri kraju kraju 20. stoljeća bio je oko 7 milijuna ljudi.
- Cornelis van Arendonk : Les débuts de l'imamat zaidite au Yemen, Leyden, Brill 1960 (fr.)
- ↑ Jemen Hrvatska enciklopedija (pristupljeno 15. listopada 2017.)
- ↑ (eng.) Article by Sayyid 'Ali ibn 'Ali Al-Zaidi, A short History of the Yemenite Shi‘ites (2005) Referencing: Momen, str.50, 51. and S.S. Akhtar Rizvi, "Shi'a Sects"
- ↑ Article by Sayyid 'Ali ibn 'Ali Al-Zaidi, A short History of the Yemenite Shi‘ites (2005)
- ↑ (eng.) The Gulf 2000 Project, SIPA Columbia University
- ↑ Hoffman, Valerie J. (2019). Making the New Middle East: Politics, Culture, and Human Rights. Syracuse University Press. ISBN 9780815654575.
- Zayiddiyah Arhivirana inačica izvorne stranice od 24. travnja 2006. (Wayback Machine) (engl.)
- Zaydism Arhivirana inačica izvorne stranice od 6. travnja 2012. (Wayback Machine) (engl.)