Zoran Grašo
| |||||||||||||||
Zoran Grašo je hrvatski bivši košarkaš i košarkaški trener.
Igrao je 1970-ih i početkom 1980-ih. 1990-ih je postao poznat po elitnom restoranu u Splitu. Otac je hrvatskog pjevača Petra Graše.[3]
Igračka karijera[uredi | uredi kôd]
Klupska karijera[uredi | uredi kôd]
U karijeri je igrao za splitsku Jugoplastiku. Poznat je i po tome što su on i suigrač Duje Krstulović dali nadimke suigračima.[1]
S Jugoplastikom je igrao u finalu Kupa europskih prvaka 1971./72. godine. U sastavu su još bili Petar Skansi, Rato Tvrdić, Damir Šolman, Zdenko Prug, Mihajlo Manović, Lovre Tvrdić, Dražen Tvrdić, Duje Krstulović, Mirko Grgin, Drago Peterka, Ivo Škarić, Branko Macura, a sastav je vodio Branko Radović.
1972./73. je s Jugoplastikom igrao u finalu Kupa pobjednika kupova. U sastavu su još igrali Rato Tvrdić, Damir Šolman, Mihajlo Manović, Duje Krstulović, Lovre Tvrdić, Zdenko Prug, Dražen Tvrdić, Mirko Grgin, Ivo Škarić, Mlađan Tudor, Branko Macura, a vodio ih je Srđan Kalember.
Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]
Trenerska karijera[uredi | uredi kôd]
Prve polovice 1980-ih vodio je splitsku Jugoplastiku. Trenirao je i KK Borovo.
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b E, da su onda bile trice Razgovarao Milorad Bibić.
- ↑ Dražen Brajdić, U Vukovaru igrali Dino, Toni, Dražen..., a sad igra Cedevita, vecernji.hr, 13. svibnja 2014., pristupljeno 2. veljače 2018.
- ↑ Evo me s Danijelom!