Zvonimir Milčec, književnik i novinar, rođen (3.rujna 1938.) u Zagrebu, gdje se i školovao (srednja grafička škola, studirao na VPŠ-u; u Beogradu je završio novinarsku školu. Cijeli radni vijek bio profesionalni novinar, radio kao reporter, kolumnist, urednik izdanja i pomoćnik glavnog urednika u Večernjem listu, te glavni urednik dvotjednika Zagrebački trg. Desetak godina bio je stalni kolumnist Jutarnjeg lista, pa ponovo kolumnist Večernjeg lista. Nagrađen je novinarskom nagradom za životno djelo Otokar Keršovani 2009., dobio književne nagrade: Grigor Vitez 1976. i Mlado pokoljenje 1977., te Nagradu grada Zagreba 1994. Napisao romane U Zagrebu prije podne i Čovjek od novina, te knjigu pripovijetka Tekuće priče. Od dječje literature napisao romane Zvižduk s Bukovca, Posljednji zvižduk, Priča o novinama i Tajna krvavog nosa. Kao tematske cjeline objavio je u knjigama i cijelu biblioteku feljtona, podlistaka i kolumni o Zagrebu.
Većina knjiga izašla mu je u ponovljenim izdanjima. Prevođen je na ruski i poljski, engleski i njemački, a neke su knjige poslužile kao predlošci za televizijske dokumentarne serije, igrano-dokumentarne filmove i kratke umjetničke filmove, a za što je autor ujedno i scenarist zajedno s redateljem Mladenom Juranom.
Cjelokupni književni i novinarski rad Zvonimira Milčeca vezan je uz rodni Zagreb i apsolutni je rekorder u objavljenim podliscima i kolumnama o Zagrebu po novinama (više od pedeset godina redovito svaki tjedan). Sudjelovao u inicijativi podizanja spomenika Mariji Jurić Zagorki u Tkalčićevoj (rad akademskog kipara Stjepana Gračana), 1991., aktivan u povratku Fernkornovog spomenika banu Jelačiću 1990., a zahvaljujući njegovoj inicijativi i organizaciji Zagreb se 1988. odužio Augustu Šenoi, postavljanjem brončanog spomenika Marije Ujević u
pjesnikovoj rodnoj Vlaškoj ulici.
