Željeznički signal

Željeznički signal je mehanički ili električki uređaj, koji je postavljen pokraj željezničke linije kako bi prosljeđivao informaciju o statusu željezničke linije ispred vozača vlaka. Signal može informirati vozača o sigurnoj brzini kojom se vlak smije kretati, ili može narediti vozaču stop vlaka.

Primjena i pozicioniranje signala

Signali se koriste kako bi prikazali jedno ili više od sljedećih stanja:

željeznička linija ispred je slobodna ili blokirana.
strojovođa ima pravo nastaviti vožnju.
skretnice su ispravno postavljene.
način kako su postavljene skretnice.
brzina kojom vlak smije putovati.
status sljedećeg signala (predsignal).
kako se formulari za vožnju trebaju pokupiti od strane osoblja.

Signale se može postaviti:

na početku sekcije kolosijeka.
kod prilaza pomičnom predmetu u infrastrukturi, kao što su skretnice.
prije drugih signala.
prije dolaza do željezničko-cestovnog prijelaza.
na skretnicu ili okretaljku.
ispred platformi tj. perona ili drugih mjesta gdje vlakovi mogu biti zaustavljeni.
na putničkim stajalištima i stanicama.

Za željezničke linije, koje su građene za velike brzine, prema konvenciji obično preko 160 km/h, ali obično minimalno 200 km/h, koriste se signalni sustavi za vlakove velikih brzina. Njihova karakteristika je kontinuirano slanje podataka o statusu željezničke linije. Poneki uopće i nemaju signale postavite uzduž trase, već komuniciraju bežično radiovalovima s računalom ugrađenim u pogonsku jedinicu (lokomotivu ili motorni vlak).

Nedovršeni članak Željeznički signal koji govori o željezničkom prometu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.