Šparoga

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Šparoga
Divlja šparoga
Divlja šparoga
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Plantae
(nesvrstani) Angiospermae
(nesvrstani) Asterids
Red: Asparagales
Porodica: Asparagaceae
Rod: Asparagus
Vrsta: Asparagus officinalis
Područje života
Podvrste

L.

Šparoga (lat. Asparagus officinalis) je višegodišnja zeljasta biljka iz porodice Asparagaceae. Šparoga je proljetno povrće te je vazdazelena penjačica s razvijenom podzemnom stabljikom. Nadzemna stabljika nosi lažne igličaste listove, dok su joj pravi listovi sitni i ljuskavi.

Bijela i zelena šparoga

Šparoge su jedna od nutritivno najuravnoteženijih vrsta povrća. One su niskokalorične, bogate vitamina, mineralima i vlaknima što ih čini idealnom namirnicom za sve koji žele zdravo jesti i usto održavati vitku liniju.

Energetska vrijednost stotinu grama šparoga iznosi samo 35 kalorija budući da najveći dio čini voda (93%), a 1,7% otpada na bjelančevine, 2,6% ugljikohidrate i 0,7 % masti. Šparoge su, osim vitaminima i mineralima, osobito kalijem i kalcijem, bogate još mnogim vrijednim tvarima. Odličan su izvor vitamina B6, kalcija, magnezija i cinka i vrlo dobar izvor vlakana, proteina, vitamina A, C, K i E, tiamina, riboflavina, rutina, nijacina, folične kiseline, željeza, fosfora, kalija, bakra, mangana i selena. Aminokiselina asparagin dobila je ime po šparogama, jer je biljka šparoge bogata tim sastojkom.

Pitoma šparoga uzgaja se iz jednogodišnjih presadnica, koje se presađuju u ožujku ili travnju. Jedna biljka tijekom berbe od trećeg do kraja šestog mjeseca može dati 12-15 izbojaka.

Bijela i zelena šparoga[uredi VE | uredi]

Razlika između bijele i zelene šparoge je u načinu uzgoja. Šparoge se prekrivaju crnom polietilenskom folijom na visini 10-20 cm kako bi mogle nesmetano rasti. Bez sunca ne stvara se biljni pigment (klorofil) pa izbojci ostaju bijeli. Za razliku od bijele, zelena šparoga je nježnija, mekša, aromatičnija i ima 2-3 puta više vitamina.

Šparoge kao jelo[uredi VE | uredi]

Divlje su šparoge pomalo gorke, a za tu su gorčinu 'zaslužni' njihovi sastojci asparagin, vanilin i spargaurin. No oni također ubrzavaju oporavak nakon bolesti, dobro djeluju na rad jetre i žuči, a imaju i diuretičko djelovanje pa potiču čišćenje organizma. Bogate su i luteinom, biljnim pigmentom koji ima blagotvoran utjecaj na krvne žile.[nedostaje izvor]

Koristi se kao začin i kao dodatak jelu. Može se jesti i sirova, kao salata. Uzgajali su je još stari Egipćani, Grci te Rimljani, uz napomenu, da se u uzgoju osim zelene biljke uzgaja i zagrtanjem dobivena bijela forma izdanaka.

Divlje šparoge režite ili lomite na dijelovima gdje počinju biti tvrđe. Kod pitomih šparoga odrežite drvenasti nejestivi dio, a zatim donju polovicu ogulite nožićem za štedljivo guljenje. Šparoge nakon čišćenja operite u tekućoj vodi.

Ljekovitost[uredi VE | uredi]

  • spriječava bolesti srca i krvnih žila
  • smanjuje kolesterol i visoki krvni tlak
  • jača krvne žile
  • pomaže kod kroničnog umora
  • jača kosti
  • štiti od alergije
  • štiti od astme
  • prevencija protiv ateroskleroze
  • prevencija protiv kardiovaskularnih bolesti
  • prevencija protiv moždanog udara
  • liječenje probavnih tegoba
  • smanjuje rizik od alergija
  • smanjuje rizik od raka crijeva
  • smanjuje rizik od dijabetesa tipa 2
  • moćan je diuretik (pomaže u oslobađanju organizma od mokraćne kiseline, rastvara bubrežne kamence i pomaže kod gihta)

Rasprostranjenost u Hrvatskoj[uredi VE | uredi]

Divlja šparoga raste kao samonikla biljka uz priobalno područje gdje se počinje brati već u ožujku, pa do lipnja.

Ljekovita šparoga voli krševito tlo, tako da je ima uglavnom u Primorju, te uz rijeke, primjerice uz Savu oko Zagreba. Prema nekim starijim knjigama dosta je šparoga raslo i u okolici Siska.[1]

Dodatna literatura[uredi VE | uredi]

Grlić,Lj. Samoniklo jestivo bilje,Zagreb 1980.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Krempler, P. Povrćarstvo, Zagreb 1878.

[[Kategorija:Šparogovke]

]