Žlijezda

Presjek podčeljusne (submandibularne) žlijezde slinovnice.

Žlijezde su organi koji imaju ulogu proizvodnje tvari korisnih za organizam i njihovog izlučivanja. Žlijezda je obično sastavljena od parenhima kojeg čine stanice epitela koje proizvode i izlučuju sekret i strome sastavljene od vezivnog tkiva koji oblikuje i podržava tkivo žlijezde i omogućuje prolaz krvnih žila i živčanih završetaka u samu žlijezdu.

Na temelju dijela tijela gdje izlučuju proizvedene tvari, žlijezde se dijele na dvije vrste:

• Egzokrine žlijezde, koje luče proizvedene tvari izvan tijela ili u šupljine koje su povezane s vanjskim prostorom.
• Endokrine žlijezde, koje luče proizvedene tvari u krv.

Sve žlijezde imaju isto podrijetlo u histološkom smislu. Potječu od sloja epitela koji se procesom invaginacije produbi u vezivno tkivo na kojem leži, tvoreći tako vrećastu tvorevinu. Stanice koje čine bazalni dio ("dno") vrećaste strukture se naknadno diferenciraju i specijaliziraju za proizvodnju sekreta. Ove vrećaste strukture, koje nose naziv adenomeri, čine osnovnu građevnu jedinicu svake žlijezde. Adenomeri se vrlo često organiziraju u grozdaste strukture višeg reda koje su kod egzokrinih žlijezda povezane sekrecijskim kanalom s epitelom od kojeg vuku podrijetlo, tj. s epitelom neke tjelesne šupljine ili s kožom. Tkiva endokrinih žlijezda imaju isti mehanizam nastanka, s razlikom da stanice endokrinih žlijezda gube vezu s izvornim tkivom i ne organiziraju se u adenomere. Parenhim endokrine žlijezde je organiziran oko guste mreže vijugavih kapilara unutar kojih izlučuju proizvedene tvari, tj. hormone.

Na temelju mjesta gdje se izlučuju, tvari prizvedene od žlijezda možemo podijeliti u tri skupine:
sekreti se izlučuju u unutarnje šupljine u tijelu (npr. slina, žuč, probavni sokovi gušterače),
ekskreti se izlučuju izvan tijela (npr. znoj, cerumen, loj),
inkreti ili hormoni koji se izlučuju u krv.

Egzokrine žlijezde

Egzokrine žlijezde mogu se podijeliti na temelju nekoliko kriterija.

Kriterij broja stanica

• jednostanične žlijezde - su žlijezde formirane od samo jedne stanice. Kod čovjeka i viših životinja tu vrstu žlijezda čine tzv. vrčaste stanice, koje se nalaze u crijevnom epitelu i epitelu dišnih organa. Vrčaste su stanice sužene u bazalnom dijelu (dubini epitela) i postepeno se šire prema apikalnom dijelu (površini epitela) u kojem akumuliraju mucin, tvar koja će u kontaktu s vodom postati sluz (mukus).

• višestanične žlijezde - čine sve ostale egzokrine žlijezde, koje imaju grozdastu strukturu sastavljenu od višestaničnih adenomera.

Kriterij načina oslobađanja sekreta

• merokrine žlijezde - akumuliraju sekret u obliku sekretnih zrnaca obloženih membranom koji se izlučuju egzocitozom.

• apokrine žlijezde - sakupljaju sekret u apikalnom dijelu stanice, prema površini epitela. U trenutku sekrecije cijeli apikalni dio stanice se odvaja zajedno s djelom citoplazme koji sadrži sekret. Tijekom apokrine sekrecije stoga stanica gubi dio stanične membrane i citoplazme.

• holokrine žlijezde - stanice tih žlijezda u cijelosti sudjeluju u procesu sekrecije. Tijekom nakupljanja sekreta u citoplazmi, cijela se stanica postepeno razgrađuje i ona sama postaje sekret. Tijekom holokrinog lučenja dolazi do uništenja stanice, stoga se one stalno obnavljaju diobom i diferencijacijom matičnih stanica epitela.

Kriterij karakteristike sekreta

• serozne žlijezde - proizvode vodenasti sekret niske viskoznosti, koji sadrži uglavnom enzime. Stanice seroznih žlijezda su piramidalnog oblika, sa širokim bazalnim dijelom u kojem se nalazi stanična jezgra i užim apikalnim dijelom u kojem se sakupljaju granule sekreta u obliku zimogena. Ove stanice imaju visoko razvijen endoplazmatski retikulum i Golgijevo tijelo, što ih intenzivno boji bazofilnim bojama pri pripremi za mikroskopsko promatranje.

• mukozne žlijezde - proizvode gusti i viskozni sekret koji sadrži mucin. Mucin se u kontaktu s vodom pretvara u sluz (mukus). Sekret je u ovom slučaju uglavnom sastavljen od mukopolisaharida, koji se ne boji uobičajenim bojama u mikroskopiji. Stanice mukoznih žlijezda su prozirnog i pjenastog izgleda u optičkoj mikroskopiji, s malom i bazofilno obojenom jezgrom u bazalnom dijelu stanice.

• mješovite žlijezde - su žlijezde sastavljene od i seroznih i od mukoznih stanica karakteristično raspoređenih u prostoru. Serozne su stanice raspoređene u bazalnom dijelu adenomera, udaljene od sekrecijskog kanala i poprimaju konkavni oblik. U histološkim dvodimnezionalnim preparatima ove stanice nalikuju na polumjesec i nose naziv serozni polumjeseci.

Kriterij oblika sekrecijskog dijela

• alveolarne žlijezde - stanice su u ovim žlijezdama raspoređene u sferičnom obliku.
• tubulusne žlijezde - stanice su raspoređene duguljasto, u obliku cijevi.
• alveotubulusne - sadrže i okrugle i cjevaste skupine sekrecijskih stanica.

Kriterij složenosti struktura

• jednostavne žlijezde - imaju jedan ili više adenomera koji se otvaraju u jedan sekrecijski kanal.
• složene žlijezde - više se adenomera u ovom slučaju otvaraju u složeniju i razgranatu mrežu sekrecijskih kanala.

Endokrine žlijezde

Epitel endokrinih žlijezda ne formira adenomere i sekrecijske kanale, već se organizira u skupine okružene razvijenim sustavom kapilara. Endokrine žlijezde proizvode hormone, koji se oslobađaju u krv ili limfni sustav. Hormoni ulaze u krvotok, stoga se njihovo djelovanje projicira daleko od mjesta gdje su proizvedeni. Molekula određenog hormona ima ulogu mijenjanja metabolizma stanica u tijelu koje imaju receptore za taj hormon: npr. hipofizarni se hormon TSH veže isključivo na receptore prisutne na stanicama štitne žlijezde i djeluje samo na njih.

Po svoj kemijskoj prirodi, hormoni se dijele na dvije skupine: steroidni (kao npr. spolni hormoni ili kortizol) i peptidni hormoni (kao inzulin ili hipofizarni hormoni). Kemijska priroda hormona određuje i način djelovanja na ciljanu stanicu. Steroidni su hormoni hidrofobni, sposobni su stoga prolaziti kroz staničnu membranu i vezati se na receptore unutar citoplazme. Peptidni pak hormoni imaju svoje receptore na samoj staničnoj membrani na površini stanice. Veza peptidni hormon-receptor aktivira lančani niz staničnih reakcija koje mijenjaju metabolizam same stanice. Ovaj se proces zove prijenos ili transdukcija signala.

Endokrine žlijezde možemo podijeliti na dvije skupine:

• jednostanične žlijezde - koje čine tzv. difuzni endokrini sustav
• višestanične žlijezde - koje se pak dijele na folikularne i kordonalne žlijezde.

Jedini primjer folikularnih endokrinih žlijezda je štitna žlijezda, čije su stanice organizirane u kuglaste šupljine ispunjene prekursorom hormona koji se naziva koloid. Kordonalne endokrine žlijezde su izgrađene od stanica raspoređenih u dugim nizovima uz koje se nalaze kapilare. Primjer ovakvih žlijezda su Langerhansovi otočići u gušterači.

Vanjske poveznice

Ostali projekti

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Žlijezda