7. gardijska brigada "Pume"
| 7. gardijska brigada "Pume" |
|
|---|---|
| Aktivna | 23. prosinca 1992. – 7. srpnja 2003. |
| Država | Hrvatska |
| Vrsta |
|
| Sjedište | Varaždin |
| Zaštitnik | Sv. Juraj |
| Sudjelovanje u borbama | Domovinski rat |
| Raspuštena | inkorporirana u sastav 2. gardijske brigade, a potom u sastav Gardijske oklopno-mehanizirane brigade |
| Zapovjednici | |
| Zapovjednici |
|
| Znakovlje | |
| Beretka | svjetlosmeđa |
7. gardijska brigada "Pume" bila je gardijska motorizirana brigada Hrvatske vojske, ustrojena 23. prosinca 1992. godine u vojarni "Ivan V. Drašković" u Varaždinu. Gardijska brigada ustrojena je od pripadnika 5. bojna 1. gardijske brigade "Tigrovi" (1. A brigade ZNG-a “Tigrovi”). Za prvog zapovjednika brigade bio je postavljen dotadašnji zapovjednik 5. bojne 1. A brigade ZNG-a “Tigrovi” Ivan Korade.
Sadržaj |
Ratni put Puma [uredi]
7. gardijska brigada “Pume” je tijekom Domovinskog rata imala 97 poginulih pripadnika i oko pet stotina ranjenih, ozlijeđenih ili oboljelih. Jedan pripadnik i danas se vodi kao nestali. Tijekom rata 7. gardijska brigada sastavljena uglavnom od stanovnika sjeverno-zapadne Hrvatske etablirala se definitivno kao najuspješnija postrojba HV-a i donijela prevagu u najznačajnijim bitkama u Domovinskom ratu. Nakon što su zajedno s 4. gbr oslobodili zapadnu Hercegovinu, Zagorci su oslobodili Knin i nad njime izvjesili hrvatsku zastavu što je zapravo bila prevaga u ratu i doprinijelo je oslobađanju i ostalih dijelova Hrvatske. Nakon toga Pume odlaze u BiH i oslobađaju Drvar, Jajce i Mrkonjić Grad, a nakon toga izbijaju 7 km prije Banja Luke, što je direktno uzrokovalo potpisivanje Daytonskog sporazuma i dolazak mira na ove prostore. Najbolju ocjenu i procjenu nevjerovatnog uspjeha Puma iznio je tadašnji načelnik glavnog stožera HV-a Pavao Miljavac koji je rekao da pored svih onih koji su bili puno više medijski eksponirani, uvijek kada je zaškripilo i kada je trebalo riješiti delikatnu situaciju oslanjao se najviše na Pume, unatoč tome što se nije slagao s njihovim zapovjednikom Ivanom Koradeom koji je bio eksplozivnog karaktera. Sve do svibnja 1995. godine, 7. gardijska brigada se izmjenjuje s 4. gardijskom brigadom u ratnim djelovanjima na livanjskom području i Dinari gdje osim obrambenih djelovanja značajno pomiče prve borbene crte osvajanjem važnih strateških visova na Dinari u operaciji "Skok 1". Temeljem Splitskog sporazuma, u srpnju 1995. godine stvaraju se pretpostavke za izvođenje operacije "Ljeto 95". U energičnom naletu brigada razbija neprijateljsku obranu i zauzima Bosansko Grahovo. U ratnoj operaciji "Oluja", uz izuzetno visok bojni moral, 04. kolovoza 1995. godine 7. gbr započinje napad, da bi već 5. kolovoza u 10,00 sati ovladala okolicom i gradom Kninom te postavila zastavu RH na Kninskoj tvrđavi. 7. gbr je nositelj i operacije "Maestral", na području Glamočkog polja, Mliništa i Drvara u rujnu 1995. godine te operacije "Južni potez", na području Šipova i Mrkonjić grada u listopadu 1995. godine. Nakon posjedanja zadanih pozicija (Mala Manjača - s. Bočac), dostignute crte se utvrđuju i predaju postrojbama HVO, a 7. gardijska brigada se nakon 840 dana boravka i borbe na terenima ZP Split, vraća u Varaždin. 7. gardijska brigada je ukupno provela 35 dana u napadnim djelovanjima i oslobodila 748 kvadratnih kilometara teritorija. Tijekom cijelog ratnog puta brigada je usporedo intenzivno radila na obuci i izobrazbi kadrova, uređenju, popravcima i održavanju tehnike, popuni ljudima i MTS-om, a sve s ciljem održavanja bojne spremnosti na visokoj razini. Po povratku s terena 17.10.1995. godine, brigada započinje sa izvršavanjem mirnodopskih zadaća u vojarni "Ivan V. Drašković" u Varaždinu. Od osnutka do ukidanja kroz 7. gardijsku brigadu je prošlo oko 4100 djelatnih pripadnika te oko 450 mobiliziranih pripadnika. Preustrojem Oružanih snaga Republike Hrvatske a prema novoj vojno-teritorijalnoj podjeli RH odlučeno je da se fuzioniraju dvije gardijske brigade I. korpusa i to 2. gardijske brigade i 7. gardijske brigade te je prema tome slijedilo i ukidanje 7. gardijske brigade. Sedma gardijska brigada formalno je ugašena 7. srpnja 2003. godine svečanim postrojavanjem i predajom ratne zastave 7. gbr zapovjedniku novoustrojene 2. gardijske brigade.
Operacije [uredi]
- Operacija Zima '94.
- Operacija Skok-1
- Operacija Skok-2
- Operacija Ljeto '95.
- Operacija Oluja
- Operacija Maestral
- Operacija Južni potez
Zapovjednici [uredi]
- general bojnik Ivan Korade (od 23. prosinca 1992. do 11. ožujka 1996.),
- stožerni brigadir Željko Dvekar (od 11. ožujka 1996. do 23. rujna 1999.),
- pukovnik Marijan Kretić (od 23. rujna 1999. do 08. listopada 1999.),
- pukovnik Branko Predragović (od 08. listopada 1999. do 04. listopada 2002.)
- pukovnik Marijan Kretić (od 04. listopada 2002. do 07. srpnja 2003.).
Ustrojstvo [uredi]
Formacija brigade mijenjana je više puta sukladno novim ustrojima gardijskih brigada. Brigada se sastojala od:
- Zapovjedništva brigade
- 1. pješačke bojne
- 2. pješačke bojne
- 3. pješačke bojne
- Oklopne bojne
- Bojne protuzračne obrane (bPZO)
- Protuoklopnog raketnog diviziona (PORD)
- Topničko - raketnog diviziona (TRD)
- Izvidničke satnije
- Inženjerijske satnije
- Satnije veze
- Logističke satnije
- Voda NBKO
- Zapovjedne satnije
- PZO
Ukinuće [uredi]
Uslijed preustroja Oružanih snaga Republike Hrvatske 7. gardijska brigada ukinuta je 7. srpnja 2003. godine. Njeni preostali pripadnici većinom su ušli u novoustrojenu 2. gardijsku brigadu, a ostali su bili raspoređeni u druge preostale postrojbe i vojne ustanove u Oružanim snagama RH. Tijekom 2008., postrojbe 2. gardijske brigade proizašle iz prethodno ukinute 7. gardijske brigade inkorporirane su u sastav novostvorene Gardijske oklopno-mehanizirane brigade Hrvatske kopnene vojske kao 2. mehanizirana bojna "Pume".