Alfred Schnittke

Izvor: Wikipedija
Alfred Schnittke
Alfred Schnittke
fotografija Schnittkea 1989.
Životopisni podatci
Rodno ime Aljfred Garijevič Šnitke
Rođenje 24. studenog 1934.
Smrt 3. kolovoza 1998.
Portal o glazbi
Portal o životopisima

Alfred Schnittke ili Aljfred Garijevič Šnitke (ruski: Альфре́д Га́рриевич Шни́тке) (Engeljs, 24. studenog 1934.Hamburg, 3. kolovoza 1998.) bio je njemački skladatelj ruskog podrijetla.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rođen je 24. studenog 1934. u Engeljsu, ASSR Povolških Nijemaca, Sovjetski Savez. Od 1946. do 1948. studirao je glazbu u Beču, a od 1949. do 1961. u Moskvi. U Sovjetskom savezu djelovao je kao slobodni skladatelj. Uglavnom je skladao za kazalište i film. Tijekom razdoblja od 1962. do 1984. skladao je glazbu za 66 filma. Schnittke se također bavio i glazbenom pedagogijom te je objavio niz članaka o modernoj glazbi. Do 1985. Schnittke je od državne kulturne politike izmjenično dobivao priznanja i osude za svoja djela i stil. Šest godina kasnije seli se u Hamburg. Skladao je balete, opere te djela za orkestre, komorne i vokalne sastave. Njegov glazbeni stil na početku je bio pod utjecajem Dmitrija Dmitrijeviča Šostakoviča te ruske tradicije, a kasnije pod utjecajem serijalizma i aleatorike te kombinacijom raznih skladateljskih izričaja od renesansnog do suvremenog. Umro je u Hamburgu 3. kolovoza 1998.[1]

Glazba[uredi | uredi kôd]

Simfonije[uredi | uredi kôd]

  • Simfonija br. 0 (1957.)
  • Simfonija br. 1 (1969. – 74.)
  • Simfonija br. 2 "Sv. Florijan" (1979.)
  • Simfonija br. 3 (1981.)
  • Simfonija br. 4 (1983.)
  • Simfonija br. 5 [Concerto Grosso br. 4] (1988.)
  • Simfonija br. 6 (1992.)
  • Simfonija br. 7 (1993.)
  • Simfonija br. 8 (1994.)
  • Simfonija br. 9 (1996. – 97.)

Violina i orkestar[uredi | uredi kôd]

  • Koncert za violinu i orkestar br. 1 (1957.)
  • Koncert za violinu i komorni orkestar br. 2 (1966.)
  • Koncert za violinu i komorni orkestar br. 3 (1978.)
  • Koncert za violinu i orkestar br. 4 (1984.)

Klavir i orkestar[uredi | uredi kôd]

  • Poème za klavir i orkestar (1953.)
  • Koncert za klavir i orkestar (1960.)
  • Glazba za klavir i komorni orkestar (1964.)
  • Koncert za klavir i gudački orkestar (1979.)
  • Koncert za klavir za četiri ruke i komorni orkestar (1988.)

Violončelo i orkestar[uredi | uredi kôd]

  • Koncert za violončelo i orkestar br. 1 (1985./1986.)
  • Koncert za violončelo i orkestar br. 2 (1990.)

Viola i orkestar[uredi | uredi kôd]

  • Koncert za violu i orkestar (1985.)
  • Monologue za violu i gudače (1989.)
  • Koncert za violu i mali orkestar (1997.)

Zborska glazba[uredi | uredi kôd]

  • Nagasaki, oratorij (1958.)
  • Pjesme rata i mira, kantata (1959.)
  • Glasovi prirode, vokaliza (1972.)
  • Rekvijem (1974. – 75.)
  • Minnesang, za 52 glasa (1981.)
  • Seid Nüchtern und Wachet..., kantata (1983.)
  • Tri sveta himna (1983. – 84.)
  • Koncert za zbor (1984. – 85.)
  • Psalmi pokajanja (1988.)

Komorna glazba[uredi | uredi kôd]

  • Gudački kvartet br. 1 (1966.)
  • Serenada za violinu, klarinet, kontrabas, klavir i udaraljke (1968.)
  • Quasi una Sonata, sonata br. 2 za violinu i klavir (1968; orkestrirano, 1987.)
  • Kanon in memoriam Igoru Stravinskom, za gudački kvartet (1971.)
  • Suita u starom stilu, za violinu i klavir ili čembalo (1972.)
  • Gratulationsrondo, za violinu i klavir (1973.)
  • Himan I za violončelo, harfu i timpane (1974.)
  • Himan II za violončelo i kontrabas (1974.)
  • Himan III za violončelo, fagot, čembalo i zvona ili timpane (1974.)
  • Himan IV za violončelo, fagot, kontrabas, čembalo, harfu, timpane i zvona (1974. – 1979.)
  • Preludij in memoriam Dmitriju Šostakoviču, za dvije violine (1975.)
  • Cantus Perpetuus, za glazbalo s tipkama i udaraljke (1975.)
  • Kvintet za klavir i gudače (1972. – 76.)
  • Stille Nacht, aranžman za violinu i klavir (1978.)
  • Sonata za violončelo i klavir br. 1 (1978.)
  • Stille Musik, za violinu i violončelo (1979.)
  • Omaž Stravinskom, Prokofjevu i Šostakoviču, za klavir za šest ruku (1979.)
  • Gudački kvartet br. 2 (1981.)
  • Septet za flautu, dva klarineta, violinu, violu, violončelo i čembalo ili orgulje (1981. – 1982.)

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Alfred Schnittke, Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 19. kolovoza 2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Alfred Schnittke