Amy Johnson
| Amy Johnson | |
![]() |
|
| Rođenje | 1. srpnja 1903. |
|---|---|
| Smrt | 5. siječnja 1941. |
| Nacionalnost | Engeskinja |
| Poznat(a) po | letu od Londona do Darwina |
| Zanimanje | pilot |
| Portal: Životopis | |
Amy Johnson (1. srpnja 1903. – 5. siječnja 1941.) pionirka je engleskog zrakoplovstva.
Amy Johnson pokazala je da žene mogu uspjeti u muškom svijetu. Kad je u lipnju 1929. godine naučila letjeti, Amy je postala prva žena - pilot u svijetu. Njezin instruktor letenja rekao je da će je prihvatiti kao pilota samo ako napravi nešto izuzetno, recimo da leti do Australije. I tako je u travnju 1930. poletjela na 19-dnevni let kojim je preletjela polovicu svijeta. Unatoč lošem vremenu, prekidima i prisilnim slijetanjima, stigla je u Australiju. Stigla je i u knjige rekorda: zbog ovog i drugih letova. Upamćena je kao velika zrakoplovka.
Sadržaj |
Rani život [uredi]
Amy Johnson je rođena 1903. u engleskoj luci Hull gdje su njezini roditelji radili u ribarskoj industriji. Krenula je na sveučilište, a zatim završila tečaj za tajnice. No, nije željela obavljati neki od uredskih poslova koji su se 1920-ih nudili ženama. Johnson je naučivši letjeti prevladala veliku predrasudu. Letenje je bio muški posao i vrlo je malo letačkih klubova prihvaćalo žene. No, ona je ustrajala i stekla licencu aeronautičkog inženjera.[1]
Let do Australije [uredi]
Amy Johnson prešla je od Londona do Australije 16.000 km za 19 dana te sletjela u Darwinu 24. travnja 1930. godine. Na tom putu morala se nositi s džunglom, pješčanom olujom i kvarovima aviona.
Oprema [uredi]
Kao solo pilot, Johnson je morala ponijeti opremu za različite situacije. Ponijela je letačko odijelo i kacigu, no, većim dijelom puta, nosila je kratke hlače. Da bi se obranila, ponijela je pištolj. Udvostručila je pribor za prvu pomoć, kao i alat za popravak letjelice. Avion koji je Johnson odabrala za svoj let bio je polovni Ciganski moljac[2], jedan od najpopularnijih tadašnjih malenih aviona. Nadogradila mu je dodatne spremnike goriva za duge letove. Platnena krila su se tijekom leta oštetila pa ih je pokrpala ljepljivim gipsom.
Ruta [uredi]
Plan Johnsonove bio je izbjegavati let nad otvorenim morem, gdje bi mogućnosti za preživljavanje bile mnogo manje ako se sruši. Stoga je letjela jugoistočno preko europskog kopna i Azije, a potom je skrenula dolje prema Malajskom poluotoku i prelijetala od otoka do otoka duž Indonezije. Posljednji dio leta bio je najriskantniji zato što je morala preletjeti izloženo Timorsko more.
Slijetanje u Darwinu [uredi]
Kad je Johnson poletjela s londonskog aerodroma Croydonu, bila je nepoznata. Kako je napredovala, novine i radio počeli su izvještavati o njezinom epohalnom letu. U trenutku kad je silazila iz svog aviona u Darwinu, bila je međunarodna junakinja.
Kasniji život [uredi]
Veliki let učinio je Amy Johnson slavnom u cijelom svijetu. Britanske novine Daily Mail dale su joj 10.000 funti da bi krenula na reklamnu turneju i po cijelom je svijetu održala brojne govore i predstavljanja za medije. O njoj i njezinom čudesnom letu pisane su pjesme [3]. Međutim, za Johnson je takav publicitet bio vrlo naporan i na kraju je doživjela živčani slom.
Brak [uredi]
Johnson se udala za pilota Jamesa Mollisona i taj se brak činio savršenim. Zajedno su izveli nekoliko dugih letova. No, par se nije slagao. Njihov brak je uskoro propao i Johnson se vratila svojoj karijeri solo letenja.
Nestanak [uredi]
Godine 1940. Amy Johnson je počela raditi i vozila je avione britanskog ratnog zrakoplovstva iz tvornice u Škotskoj do zračnih baza na jugu Engleske. Dana 5. siječnja 1941. avion kojim je upravljala iz Prestwicka, nedaleko Glasgowa, srušio se u estuarij Temze kod Londona. Njezino tijelo nikad nije pronađeno.
Izvori [uredi]
Vanjske poveznice [uredi]
- Amy Johnson: Pionirka avijacije (engl.)
