Anatomski strojevi
Anatomski strojevi (tal. macchine anatomiche) par su anatomskih modela koji reproduciraju ljudski krvožilni sustav, a izloženi su u kapeli Sansevero u Napulju. Nastale u drugoj polovici 18. stoljeća, konstruirane su preko muškog i ženskog ljudskog kostura. Reprodukcija sustava posuda oblikovana je od metalne žice, voska i svile, no zbog bogatstva detalja dugo se vjerovalo da je prirodnog podrijetla.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Modele je naručio Raimondo di Sangro, princ od Sansevera, a realizirao Giuseppe Salerno, anatom iz Palerma, oko 1763.[1] Ugovor, pronađen u notarskom arhivu u Napulju, navodi da je di Sangro Salernu opskrbio metalnu žicu i vosak za posao.[2]
Prvi put su detaljno opisani u Breve Nota (kratka bilješka), vodiču iz 18. stoljeća za Palazzo di Sangro i njezinu kapelu. Također objašnjava postojanje trećeg stroja, fetusa s posteljicom: bio je izložen zajedno s druga dva stroja do 1990-ih, kada je ukraden. Modeli su prvo bili smješteni u tzv. appartamento della fenice (Feniksov stan) u Palazzo di Sangro, gdje ih je 1775. vidio markiz de Sade[3], a u kapelu su premješteni tek nakon prinčeve smrti.[1]
Iznimni detalji u reprodukciji krvožilnog sustava stoje iza popularne legende, na koju se upućuje u gore spomenutom vodiču i koju također citira Benedetto Croce, govoreći da su dva stroja stvorena alkemijskim eksperimentom koje je proveo Sansevero na dvojici slugu dok su još bili živi,[3] ubrizgavajući u njihovo tijelo spoj na bazi živog srebra koji bi njihovu krv pretvorio u metal, čuvajući krvožilni sustav nakon smrti.[1][4] Prema eseju Sergia Attanasia, profesora povijesti arhitekture, princ nije bio izravno uključen u stvaranje dva modela, ali ih je kupio izravno od Salerna nakon što su bili dovršeni.[3]
Godine 2008. vlasnici su ovlastili skupinu istraživača s University College London da analiziraju modele u kapeli. Otkrili su da su kosturi pravi ljudski, dok je model krvnih žila izrađen metalnom žicom, obojenim voskom i svilom, koristeći tehnike uobičajene za anatomske studije tog vremena,[5] bez dokaza u korist popularnih legendi.[1] [5] Prema njihovim nalazima, modeli sadrže neke greške u reprodukciji krvožilnog sustava, koje nazivaju nespojivima sa životom.[3] Još jedna analiza koju je 2014. proveo liječnički tim iz Ospedale San Gennaro u Napulju potvrđuje autentičnost dvaju kostura i greške u reprodukciji krvožilnog sustava, ali ih smatra spojivim sa životom. Također su pohvalili točnu reprodukciju koronarnog sustava, unatoč nedostatku znanja o tome u to vrijeme.[6]
Opis[uredi | uredi kôd]
Dva kostura nalaze se u cavea sotterranea kapele, unutar staklenih vitrina.[1][7] Izvorni položaj ženskog kostura, na platformi koja omogućuje promatranje sa svih strana, sugerira da su modeli bili namijenjeni kao zanimljivi objekti, kao i modeli za proučavanje ljudske anatomije.[1] Dvije su lubanje prepiljene, a dobiveni dijelovi su držani zajedno kroz metalne šarke, što je omogućilo otvaranje. Zdjelica ženskog kostura pokazuje prijelome kompatibilne s porođajnim ozljedama, što sugerira da je žena možda umrla dok je rađala dijete. Kosti su spojene metalnim žicama i čavlima, a neke od njih nisu na svom mjestu.[5]
Do nogu ženskog kostura bio je položen fetus koji je, prema di Sangru, umro zajedno s majkom tijekom poroda. Sačuvan je s iznimnom pažnjom, zajedno s posteljicom i pupkovinom, a ukraden je devedesetih godina prošlog stoljeća.[8]
Daljnje čitanje[uredi | uredi kôd]
- Benedetto Croce. 1967. Storie e leggende napoletane. Laterza
- Benedetto Croce. 1948. Scritti di storia letteraria e politica. 11–12. Laterza Editore
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ a b c d e f Macchine anatomiche. Museo della Cappella Sansevero. Inačica izvorne stranice arhivirana 1. studenoga 2020. Pristupljeno 26. veljače 2014.
- ↑ Davide Arecco. Nel mondo del Principe di San Severo (1710-1761). Inačica izvorne stranice arhivirana 21. lipnja 2013. Pristupljeno 20. siječnja 2014.
- ↑ a b c d Antonio Emanuele Piedimonte. 11. kolovoza 2011. Gli "scheletri" di Sansevero? Il principe li aveva solo comprati. Corriere del mezzogiorno. Pristupljeno 14. rujna 2016.
- ↑ [...] fece uccidere due suoi servi, un uomo e una donna, e imbalsamarne stranamente i corpi in modo che mostrassero nel loro interno tutti i visceri, le arterie e le vene. Benedetto Croce, Scritti di storia letteraria e politica (Croce 1948, p. 337)
"[...] naredio je da ubiju dvoje slugu, muškarca i ženu, i balzamiraju njihova tijela na čudan način tako da se na njihovoj unutrašnjosti vide sva njihova crijeva, arterije i vene." - ↑ a b c Renata Peters. The Anatomical Machines of the Prince of Sansevero. University College London. Inačica izvorne stranice arhivirana 5. studenoga 2012.
- ↑ Claudia Migliore. 15. veljače 2014. Napoli, ecco il segreto del Principe di Sansevero. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. ožujka 2014.
- ↑ Croce 1919, p. 337
- ↑ Marcello D'Orta. 2015. Cuore di Napoli: viaggio sentimentale tra i vicoli e i bassi della città. Rogiosi. str. 71. ISBN 978-88-6950-049-7