Anglo-španjolski pomorski ratovi

Nastojanje Engleske da sudjeluje u eksploataciji bogatstava prekomorskih zemalja i da njezina afirmacija na svjetskim morima, nužno ju je moralo dovesti do sukoba s Španjolskom i Portugalom koji su u svojim novoosnovanim kolonijama suzbijali svaku pojavu drugih europskih sila, težeći održavanju monopol u trgovini. Iz tih sukoba razvilo se gusarenje i piratstvo, koji su na pomorskim putevima trajali do kraja 18. stoljeća, a povremeno su prerastali i u prave ratove. Od 1587. pa do kraja Sedmogodišnjeg rata Engleska i Španjolska vode međusobno osam pomorskih ratova. To se razdoblje poklapa s postepenim jačanjem Engleske u kojoj građanstvo, najzainteresiranije za kolonijalnu ekspanziju, ima sve više udjela u državnoj politici te s druge strane dekadencijom Španjolske koja sporo izlazi iz feudalnih okvira. U svim tim ratovima Englezi su na moru u ofenzivi iako su na početku bili znatno slabiji. Na kraju ratova španjolsko kolonijalno carstvo je bilo iz temelja potreseno, a Engleska se razvila u najjaču svjetsku pomorsku silu.

Osam vođenih pomorski ratova su:

1. Anglo-španjolski pomorski rat (1587. – 1604.)
2. Tridesetogodišni rat
3. Anglo-španjolski pomorski rat (1654. – 1659.)
4. Rat za španjolsko naslijeđe
5. Rat Četvornog saveza (1718. – 1720.)
6. Anglo-španjolski pomorski rat (1727. – 1728.)
7. Jenkinsov rat (1739. – 1741.), prerastao u rat za Austrijsku baštinu
8. Sedmogodišnji rat

Svi ovi ratovi imali su veliki utjecaja na razvoj ratnog pomorstva. Oni su istaknuli princip uništenja borbenih snaga neprijatelja da bi se postigla prevlast na moru. Englesko građanstvo je shvatilo značaj prevlasti na moru i svjesno se za nju borilo. S druge pak strane Španjolsko feudalno društvo je za to pokazivalo znatno manje razumijevanja.