Antikoagulansi
Antikoagulansi su sredstva koja sprječavaju zgrušavanje krvi. Zgrušavanje krvi je proces koji se zbiva kada krv dođe u dodir sa stranom površinom. Za zgrušavanje krvi potreban je čitav niz faktora koji se nalaze u plazmi i nazivaju se faktori zgrušavanja. Uklanjanjem samo jednog od njih do zgrušavanja neće doći. Jedini od faktora zgrušavanja koji nije protein je ionizirani kalcij. Vezivanjem kalcija ili njegovim prevođenjem u neionizirani oblik prekinuti će se proces zgrušavanja. Također, inaktiviranjem trombina, koji je jedan od faktora zgrušavanja, prekinuti će se proces zgrušavanja.
Podjela antikoagulansa[uredi]
Antikoagulansi se mogu podijeliti na više načina, a jedan od njih je prema djelovanju. Pa s obzirom na djelovanje razlikujemo:
- Antikoagulansi koji prevode kalcij u neionizirani oblik ili ga vežu. To su soli: trinatrijev citrat, oksalati, fluorid, EDTA, kalijeva i natrijeva sol.
- Aktikoagulans koji inaktivira trombin, a to je heparin.
Antikoagulansi se mogu podijeliti i prema načinu korištenja, i to na:
- Tekući antikoagulansi su oni koji razrijeđuju uzorak i to su npr. ACD (acid-citrat-dekstroza) koji se koristi u transfuziologiji i to u količini od 28,6 mL za 100 mL krvi. U laboratorijskoj hematologiji najčešće korišteni tekući antikoagulans je trinatrijev citrat.
- Kruti antikoagulansi su takvi koji ne razrjeđuju uzorak. Ovamo ubrajamo smjesu oksalata (tri dijela amonijevog oksalata i jedan dio kalijevog oksalata). Koristi se u količini 2,0 mg za 1 mL krvi. Jedan od krutih antikoagulansa je heparin, on se koristi u količini 0,1 do 0,2 mg za 1 mL krvi. Heparin je prikladan za kvantitativne pretrage.
| Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija. Ne provodite liječenje bez konzultiranja liječnika! |