Kalij

Kalij je vrlo reaktivan i mekan alkalijski metal koji se lako reže nožem. Reaktivniji je od natrija, no zbog sličnosti, a više cijene, u većini slučajeva ga može zamijeniti jeftiniji natrij. Zbog reaktivnosti i sklonosti samozapaljenju u uvjetima vlage, čuva se pod mineralnim uljem, gdje se, ukoliko je nazočan kisik, lako presvlači vrlo opasnim slojem organskih peroksida koji su kontaktni eksplozivi.

U doticaju s vodom se oksidira i daje kalijevu lužinu, te vodik koji se zbog egzotermnosti reakcije zapali i gori ljubičastim plamenom zbog kalijevih iona u nazočnom aerosolu lužine.

[uredi] Povijest

Otkrio ga je britanski kemičar Sir Humphry Davy elektrolizom rastaljenog kalijevog hidroksida, pri čemu je dobio nekoliko grumenčića metala.

Ima ograničenu primjenu. Koristi se u organskoj kemiji, kao sastavni dio NaK legure, itd.

[uredi] Spojevi

Kalijev hidroksid (KOH) jako je sličan natrijevu hidroksidu, s vodom tvori lužinu. Prije se koristio kao foto razvijač, ali ga je zamijenio natrijev hidroksid, zbog svoje jeftinije proizvodnje.

Kalijev sulfat (K₂SO₄) je kemijski spoj koji se dobiva otapanjem kalija u sumpornoj kiselini. Najveću primjenu ima u medicini, točnije u stomatološkim ordinacijama, gdje se koristi za plombe. Kalijev sulfat se koristi i za proizvodnju alauna. Ima specifičan miris i svijetle je boje.

Kalijev permanganat (KMnO₄) jako je oksidacijsko sredstvo. Koristi se za dezinfekciju, u sanaciji kožnih bolesti, kao tvar za dekontaminaciju prilikom izlaganja radioaktivnim tvarima, u pirotehnici, itd. U obliku je tvrdih, tamno ljubičastih kristalića.

Kalijev klorid (KCl) često se koristi za kalibraciju uređaja za mjerenje vodljivosti tekućina, jer mu je otopina vrlo stabilnih osobina. U medicini se koristi za nadoknadu gubitka kalija, u obliku tableta ili praška, a u hitnim stanjima daje se u otopini putem spore infuzije.