Aorist

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Glagolska
vremena
Jednostavni glagolski oblici:
Infinitiv
Prezent
Aorist
Imperfekt
Imperativ
Glagolski pridjev
Glagolski prilog
Složeni glagolski oblici:
Perfekt
Pluskvamperfekt
Kondicional
Futur prvi
Futur drugi
Pasivni glagolski oblici

Aorist (grč. ἀόριστος, aoristos = neodređen, neograničen) prošlo je glagolsko vrijeme koje postoji u nekim jezicima (npr. hrvatski, bugarski, lužičkosrpski, starogrčki).

U ostalim jezicima[uredi VE | uredi]

U bugarskom i lužičkom jeziku koristi se kao glavno prošlo vrijeme i razlikuje se bitno u značenju od perfekta. Ta je razlika postojala u praslavenskom, ali u većini njegovih potomaka aorist je ili nestao ili se njegovo značenje promijenilo i približilo značenju perfekta.

Aorist postoji u starogrčkom i sanskrtu što je sve naslijeđeno iz indoeuropskog prajezika.

U standardnom hrvatskom jeziku[uredi VE | uredi]

Aorist ili prošlo svršeno vrijeme glagola u standardnom hrvatskom jeziku tvori se od svršenih glagola, uglavnom od infinitivne osnove i nastavaka:

  • -h, \varnothing, \varnothing, -smo, -ste, -še
  • -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše

Aorist pomoćnih glagola[uredi VE | uredi]

Aorist pomoćnih glagola biti i htjeti:

lice jednina množina
1. bih bismo
2. bi biste
3. bi bi/biše
lice jednina množina
1. htjedoh htjedosmo
2. htjede htjedoste
3. htjede htjedoše

Oblici s nastavcima -h[uredi VE | uredi]

Nastavak -h imaju glagoli kojima infinitivna osnova završava na samoglasnik.

Primjer za glagol učiniti:

lice jednina množina
1. učinih učinismo
2. učini učiniste
3. učini učiniše

U 2. i 3. licu jednine provodi se palatalizacija ako osnova završava na k, g ili h:

  • rekoh - reče, ispekoh - ispeče, stigoh - stiže

Oblici s nastavcima -oh[uredi VE | uredi]

Nastavak -oh imaju glagoli kojima osnova završava na suglasnik.


Primjer za glagol reći:

lice jednina množina
1. rekoh rekosmo
2. reče rekoste
3. reče rekoše

Uporaba[uredi VE | uredi]

Aorist je prošlo svršeno vrijeme i kao takvo može se tvoriti samo od svršenih glagola. Treba se koristiti za izražavanje radnje koja se svršila u prošlosti, naročito netom svršene radnje:

Upravo pročitah vrlo smiješan novinski članak.

Sličnost tvorbenih nastavaka i neshvaćanje uloge glagolskog vida nerijetko dovodi do nepravilne uporabe aorista umjesto imperfekta:

U mladosti oni čitaše mnoge stripove.
U ovom primjeru radnja nije svršena, već traje neko vrijeme u prošlosti (dio subjektove mladosti ili cijelu mladost), stoga treba koristiti imperfekt. No, umjesto imperfektnog nastavka neispravno je korišten aoristni nastavak -še.

Aorist se zbog svoga arhaična prizvuka sve rjeđe rabi u svakodnevnom govoru i zamjenjuje ga perfekt:

Upravo sam pročitao vrlo smiješan novinski članak.

Zanimljiva je suvremena pojava sve češća uporaba aorista u SMS-porukama jer je kraći glagolski oblik od perfekta (vidi: vanjske poveznice)

U hrvatskom standardnom jeziku aorist glagola biti služi za tvorbu kondicionala. U narječjima hrvatskog narodnog jezika za tvorbu kondicionala ne služi aorist nego konjunktiv glagola biti (vidi: hrvatski konjunktiv, aorist i kondicional).

Vidi još[uredi VE | uredi]

U Wikipediji[uredi VE | uredi]