Starogrčki jezik

Starogrčki (ISO 639-3: grc) je izumrli indoeuropski jezik koji se govorio od vremena antičke Grčke do uništenja Bizanta i preteča je modernog grčkog jezika. Sva klasična djela Platona, Aristotela, Homera, Herodota... pisana su na grčkom jeziku. Starogrčki se djeli na arhajski (9-6 stoljeće pr. Kr., klasični (5-4 stoljeće pr. Kr. i koine iz helenističkog razdoblja nakon Aleksandra velikog od trećeg stoljeća pne do šestog stoljeća. Stariji prijepisi i prijevodi Biblije su grčki (u odnosu na latinske, stariji su naravno hebrejski odnosno aramejski izvornici).

Kroz povijest govorilo se nekoliko dijalekata sve do 1453. među kojima su bili koine grčki i bizantinski grčki.

Starogrčki dijalekti

Porijeklo ranih oblika i rani razvoj grčkih dijalekata nije dobro poznat zbog nedostatka dokaza, jedino potvrđeno narječje iz tog vremena je mikenski grčki (1600. - 1100. pr. Kr.) koji se piše linearnim pismom B koje je preuzeo sa Krete, nakon toga dolazi razdoblje u kojemu nema pisanja. S invazijom Dorana 1120. pr. Kr. počinju se razvijati starogrčki dijalekti, a u osmom stoljeću pr. Kr. preuzimaju pismo od Feničana.

• Zapadna grupa: dorski i ahajski
• Središnja grupa: eolski i arkado-ciparski
• Istočna grupa: jonski i atički

Arkado-ciparski dijalekt je najsličniji mikenskom grčkom toliko da ga neki smatraju ostacima mikenske Grčke.

Dorski dijalekt se prostirao od južnog Peloponeza do Krete i južnih grčkih otoka te dorske kolonije u južnoj Italiji i Siciliji. Smatra se da ahajski grčki i sjeverozapadni dijalekti također spadaju u dorski.

Jonski je stekao prestiž između grčkih govornika zbog svoje povezanosti s jezikom koji se koristi kod Homerovih i Herodotovih djela koja su napisana Homerskim grčkim koji se sastojao uglavnom od starojonskog sa posuđenicama iz susjednog eolskog dijalekta te jezično bliski odnos s atičkim dijalektom kojim se govorilo u Ateni. Reforme pisanja su provedene u Ateni 403 prije Krista, pri čemu je stari atički alfabet zamijenjen jonskom verzijom koju je koristio grad Milet. Ovo pismo je kasnije postalo standardni grčki alfabet.

Atički grčki je bio prestižni dijalekt stare Grčke kojim se govorilo u Atici i Ateni. Od ostalih narječja je najsličniji kasnijem klasičnom grčkom. Ponekad je uključen u jonski dijalekt. Utjecaj atičkog se širi zajedno sa kulturnim utjecajem Atene (klasični grčki) a kasnije sa osvajanjima Aleksandra velikog kada je prihvaćen kao Κοινή koine (zajednički) dijalekt u četvrtom stoljeću pr. Kr. kojim je napisana Biblija.

Poveznice

• Grčki prefiksi
• Grecizam

Vanjske poveznice

• Ethnologue (14th)
• Ethnologue (15th)

Ethnologue (16th)

Nedovršeni članak Starogrčki jezik koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.

---