Sanskrt

Izvor: Wikipedija

Sanskrt (ISO 639-3: san; sanskrt: संस्कृत, saṃskṛtá), od sám "zajedno" i kṛtá "napravljeno", doslovno: "sastavljeno", saṃskṛtā vā́c: "sastavljeni jezik") je jezik najstarije indijske književnosti, Veda, i ima značajnu ulogu prije svega u hinduizmu. To je klasični jezik Brahmana, a prvi put je sistematiziran još u 4. stoljeću p.n.e. Njegov se nastanak datira još u vrijeme oko 1.200-te p.n.e., jer se u to vrijeme uobičajeni vedski jezik razlikuje od klasičnog sanskrta. Hindi koristi riječi iz sanskrta, ali ne i njegovu gramatiku. Danas se sanskrt (već unatrag više stoljeća) piše samo devanagari-pismom.

Sanskrtom još govori 2,950 ljudi (2001) kaoprvim i preko 194,000 kao drugim jezikom. Kao i latinski jezik, to je sveti jezik Hindusa jer su svi sveti tekstovi Hinduizma, od Veda i Upanišada pa do Bhagavad-Gita napisana na sanskrtu.

Primjeri riječi koje se koriste u hrvatskom a naslanjaju se na sanskrt: arijci, ašram, čakra, guru, džungla, ingver, narandža, mošus, svastika, tantra, joga...

Sanskrt je najstariji poznati indoarijski jezik i jedan od najstarijih indoeuropskih jezika. Iz njega su nastali jezici kao hindski i urdski (tzv. hindustani grupa), bengalski, pandžabski, kašmirski, nepalski i, po nekim tezama, romski. Vedski sanskrt je arhaični oblik sanskrta kojim su napisane četiri svete Vede. Vedski sanskrt se od klasičnog sanskrta razlikuje od prilike kao Homerov grčki od klasičnog grčkog jezika.

Jedan od prvih europskih autora koji je napisao sanskrtsku gramatiku je austrijski Hrvat Filip Vezdin, pripadnik reda bosonogih karmelićana.

U Indiji je jedan od službenih^[1]

[uredi] Izvori

Nedovršeni članak Sanskrt koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.