Aquae Iasae

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Ostaci rimskih termi u Varaždinskim Toplicama

Aquae Iasae, je bilo rimsko naselje, na području današnjih Varaždinskih Toplica. Danas je to ime za arheološki lokalitet.

Povijest naselja[uredi VE | uredi]

U III. st. pr. Kr. na ovom području živjelo je ilirsko pleme Jasi, po čijem su imeni Rimljani kasnije ovo mjesto prozvali Aquae Iasae. Još za vrijeme Jasa naselje je zbog izvora termalne vode, izraslo u značajno zdravstveno, obredno, kulturno pa i gospodarsko središte Gornje Panonije. No najveći procvat naselje je doživilo za Rimljana, od I.- IV.st. Javni dio rimskog naselja nalazio se na najvišoj terasi brežuljka Varaždinskih toplica, danas je tu park, i arheološki lokalitet. Stambeni dio Aquae Iasae bio je na terasama koje se spuštaju prema podnožju brijega, a u samom podnožju ustanovljeni su obrtničko-trgovački i sajamski objekti. Krajem III. st. n.e. Aquae Iasae su opustošene u provali Gota, a početkom IV. st. obnavlja ih imperator Konstantin Veliki. Naselje je potpuno propalo i opustošeno u IV. st. za vrijeme provale naroda.

Arheološka istraživanja[uredi VE | uredi]

Intenzivna arheološka iskapanja i istraživanja započeta su od 1953. godine, a proveo ih je Antički odjel Arheološkog muzeja u Zagrebu, pod vodstvom profesora Marcela Gorenca. Tada je u kupališnom parku otkriven kompleks rimske javne arhitekture iz I. - IV.st., površine 6000 četvornih metara. Ovaj sklop sastojao se od; kupališnog dijela, koji čine zgrade kupališta s bazenima i bazilikom, foruma s trijemovima smještenog oko glavnog termalnog izvora, te kapitolija s hramovima Jupitera, Junone i Minerve. Za iskapanja na lokalitetu su pronađeni brojni ostatci, primjerice dijelovi mačeva, štitova, noževa, britvi, carskog novca (koji su bacani u bazen za sreću), puno kipova nimfi (nymfus salutaris, božice ozdravljenja) i odlično sačuvan pločnik (većina ploča od mramora) iz II. stoljeća.

Najvredniji nalaz kip božice Minerve s postamentom, pronađen je tek 1967. godine na samom ulazu u hram. Minerva na glavi ima legionarski šljem, bakreno koplje i štit, a umjesto kose ima zmije (znak ljekarništva). Ovaj kip je nastao je u 2. stoljeću u Ptuju, a dao ga je izraditi vijećnik kao zavjetni dar za ozdravljenje.

Istraživanjima u novije vrijeme, na forumu je otkriven stari rimski bazen, koji se nekada nalazio, a i danas se nalazi na prirodnom izvoru termalne vode.

Ovaj rimski bazen ima dimenzije 8x13.5 metara i dubine je 2.6 metara. Njime je bilo ograđeno prirodno izvorište termalne vode, građen je od velikih kamenih blokova, a voda se odvodila u kupalište sustavom kanala. Dosad je jedini sličan primjer takvog bazena poznat u Engleskoj - u rimskom naselju Aquae Sulis (Bath, Engleska).

  • Specifični uvjeti tla oko izvora termalne vode, odnosno sedrene naslage, uvjetovali su dobru sačuvanost rimske arhitekture, tako da je ovaj kompleks jedan od najbolje očuvanih rimskih lokaliteta u Hrvatskoj.

Izvori[uredi VE | uredi]

  • Istraživanja antiknog kupališta u Varaždinskim Toplicama od 1956. do 1959. godine (1962), Vikić-Belančić, Marcel Gorenc, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol.1 No.1 Veljača 1958.
  • Završna istraživanja antičkog kupališnog kompleksa u Varaždinskim Toplicama, Branka Vikić-Belančić, Marcel Gorenc, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol. 4 No. 1, 1970.
  • Varaždinske toplice - Aquae Iasae u antičko doba / M. Gorenc, B. Vikić, Varaždinske Toplice : Zavičajni muzej Varaždinske Toplice , 1980.
  • Minerva iz Varaždinskih Toplica i njen majstor (1984). Varaždinske Toplice, Marcel Gorenc, Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, Vol.16-17 No.1 Listopad 1984.