Sumpor

Pojavljuje se u rompskom i monoklinskom (kristalnom) obliku. Kristali su mu žute boje, a najčešće se pojavljuje kao sulfat i sulfit, ili čak kao elementarni sumpor (posebno u blizini vulkana). Najčešće ga nalazimo u solima (mineralima) sfalerit i pirit. Tali se pri temperaturi 115°, a daljnjim zagrijavanjem mijenja boju od svijetložute do crvenosmeđe. Mirisom podsjeća na šibice, lagan je i mekan. Gori plavičastim plamenom pri čemu nastaje sumporov dioksid (SO₂). Na povišenim temperaturama tvori spojeve s klorom, ugljikom, željezom i drugim elementima.

Najveći svjetski proizvođač sumpora su SAD. Podzemne naslage sumpora se tale vodenom parom zagrijanom na 160°C te se pumpama izvlače na površinu, gdje se otopljeni sumpor skladišti u drvene sanduke i nakon hlađenja transportira dalje. Ovaj način proizvodnje sumpora naziva se Fraschov postupak, prema njemačkom kemičaru Hermanu Fraschu.

[uredi] Primjena

Sumpor se najviše upotrebljava kao jedna od sirovina za fosfatna gnojiva i izrada sumpornih kondoma, no osim toga ima široku izdržljivost, posebice za proizvodnju baruta, automobilskih guma, šibica, boja, lijekova, insekticida i fungicida. Spojevi sumpora, aminokiseline cistein i metionin su od životne važnosti u ljudskom metabolizmu, gdje služe u biokemijskim reakcijama. Koristi se za sumporenje bačvi u vinogradarstvu.

[uredi] Alotropske modifikacije

Sumpor tvori preko trideset čvrstih alotropa, više ih ima samo ugljik. Na sobnoj temperaturi postojana su dva kristalna oblika -rompski i monoklinski sumpor. U prirodi se najčešće nailazi na α-sumpor, poznat i kao žuti ili rompski sumpor. Žuti sumpor nije topiv u vodi, a teško je topiv u ostalim otapalima, osim u sumporougljiku. U čistom obliku ima karakterističnu žutozelenu boju. Dobar je električni izolator, a slab vodič topline.

Kristali žutog sumpora imaju oblik romba (S₈ - rombohedralna struktura).

Na temperaturi od 95,3°C α-sumpor prelazi u β-sumpor, u kristale u obliku štapića. Ovu formu karakterizira manja gustoća od α-sumpora (1,96 kg/m³ u odnosu na 2,07 kg/m³).

[uredi] Utjecaj na okoliš

Industrijskim izgaranjem ugljena i petroleja stvara se sumporov dioksid (SO₂), koji u atmosferi reagira s kisikom i vodenom parom te tvori sumpornu kiselinu (H₂SO₄). Sumporna kiselina je komponenta kisele kiše, koja zagađuje i značajno umanjuje pH vrijednost tla i voda, što često ima pogubne posljedice na okoliš. Novi propisi u proizvodnji fosilnih goriva nalažu ekstrakciju sumpora iz konačnog proizvoda (ugljena, nafte, zemnog plina).