Balalajka

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Balalajka
Balalajka
Klasifikacija

Žičani instrumenti

Raspon tonova
Range balalaika.png
Srodna glazbala

Domra, Dombra

Glazbenici

Vassily Andreyev
Bibbs Ekkel
Michail Ignatieff

Balalajka je ruski narodni instrument. Ima trup (rezonantna kutija) trokutasta oblika od jelovine, odulji uski vrat s prečnicima (dijatonski razmaci) koji završava s zatičištem, tri žice od crijeva (iznimno od čelika) na donjem kraju trupa pričvršćene o dugme, preko "konja" i vrata napete do zatika, trzaju se perom.

Pojavila se oko 1700. i zamijenila domru. Najprije je služila za pratnju pjevanja i plesa, koncem 19. stoljeća postala glazbalo skupne svirke. Danas se gradi u šest veličina (pikolo, prim, sekund, alt, bas, kontrabas).

Povijest[uredi VE | uredi]

Balalajka se najčešće povezuje sa njezinim prepoznatljivim trokutastim oblikom, međutim ona je imala veliku ulogu u glazbi istočne Europe. Najraniji podaci pokazuju da se balalajka prvo pojavila u centralnoj Aziji i to u oblicima sa dvije i šest žica. Balalajka je zapravo ruska gitara[1]. Korijene vuče iz 12. stoljeća, kada je vrlo sličila lutnji, ali za standardni oblik i tehnička poboljšanja zaslužan je ruski plemić i svirač balalajke Vassily Vassilievich Andreyev, koji je živio i radio krajem 19. stoljeća. Tijekom 1880-ih Andreyev je zajedno sa graditeljem violina V. Ivanovom, napravio standardni oblik balalajke. Njegova se osnovna verzija balalajke prepoznaje po karakterističnom obliku , s tri žice nategnute preko vrata s pragovima[1]. Kasnije je u St. Petersburgu, obrtnik Paserbsky, napravio balalajku sa kromatskim nizom pragova i orkestralnom veličinom koja se ugađala na isti način kao moderni instrumenti. Najjednostavniji model je prim-balalajka, čije su dvije žice ugođene jednako ali bez obzira na to, tonski opseg glazbala je vrlo širok. Andreyev aranžira brojne tradicionalne ruske narodne skladbe, kao i melodije za orkestar, a također sklada i svoja djela.

Andreyev uvodi još jednu novinu, a to je mogućnost biranja veličine glazbala, od piccolo-balalajke do bas-balalajke, što obogaćuje osnivanje velikih orkestara balalajki, vrlo često uz pratnju bajana (ruska harmonika), tamburina, te različitih flauta i frula.

Vrste balalajki[uredi VE | uredi]

  • piccolo (rare)
  • prima
  • sekunda
  • alt
  • bas
  • kontrabas

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. 1,0 1,1 Ilustrirana enciklopedija glazbe, glavni urednik: Paul Du Noyer, str. 438, ISBN 953-6458-97-7

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Balalajka