Baranjske pustare

Izvor: Wikipedija

Baranjske pustare su ruralna, urbanistički planirana naselja s točno određenom infrastrukturom, gdje se znalo gdje tko živi i što radi. Bile su popularne u vrijeme beljskog gazdinstva. Izgrađene su u 19. stoljeću, u vrijeme Austro-Ugarske. U njima je živjela ondašnja beljska radna snaga. Svaka je pustara bila i upravno sjedište neke od poslovnih jedinica Belja kojima se tada upravljalo iz Kneževa. Pustare su počele odumirati 70-ih godina 20. stoljeća, prvenstveno zbog izgradnje tadašnjeg Naselja solidarnosti[1][2][3] Krajem 2017. godine planiran je bio završetak radova na izgradnji stambene zgrade u Kneževim Vinogradima gdje bi bile preseljene preostale obitelji iz Jasenovca i Sokolovca.[4]

Popis pustara[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Ivica Getto, Glas Slavonije: Baranjske pustare: Samo Mirkovac još ima neku šansu, objavljeno 22. kolovoza 2015. godine, pristupljeno 1. studenoga 2017. godine
  2. Ivana Barišić: Iz baranjskih pustara odlaze zadnji stanovnici; je li to njihov kraj?, objavljeno 29. siječnja 2017. godine, pristupljeno 1. studenoga 2017. godine
  3. Nikola Patković, Jutarnji List: POLAGANA SMRT POSLJEDNJIH HRVATSKIH PUSTARA Jutarnji s rijetkim preostalim stanovnicima naselja nastalih u 19. stoljeću, objavljeno 16. listopada 2016. godine, pristupljeno 1. studenoga 2017. godine
  4. Izvor #175: Osiguran smeštaj za "pustaraše"Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. siječnja 2018. (Wayback Machine), objavljeno 13. rujna 2017. godine, pristupljeno 19. siječnja 2018. godine
  5. Pustare u Baranji (2): Pustara Bodorfok, pristupljeno 1. studenoga 2017. godine
  6. Boro Borivoj Novaković, "50 godina nogometa u Baranji (1947/48-1996/97)", Beli Manastir 2005., ISBN 953-6505-84-3