Bijelci (leptiri)
| Bijelci | ||||||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
 Kupusni bijelac (Pieris brassicae)
|
||||||||||||||||
| Status zaštite | ||||||||||||||||
| Sistematika | ||||||||||||||||
|
||||||||||||||||
| Raznolikost | ||||||||||||||||
| 76 rodova 1 051 vrsta |
||||||||||||||||
| Područje života | ||||||||||||||||
|
|
||||||||||||||||
Bijelci (Pieridae) porodica su bijelih ili žutih danjih leptira sa krilima promjera 3 do 6,5 cm. Pri mirovanju krila drže sklopljena i uzdignuta uvis. Donja strana krila je neuglednije boje sa sitnim crnim pjegama. Gusjenice su im slabo dlakave i često vrlo štetne u vrtovima i voćnjacima. Kukuljica je pasanica bez zapretka.
Vrste [uredi]
Najpoznatije vrste su dobile imena prema biljkama kojima se hrane njihove gusjenice: glogov bijelac (Aporia crataegi) hrani se voćkama, kupusni bijelac (Pieris brassicae) kupusom, keljom i cvjetačom, repičin bijelac (Artogeia napi), gorušičin bijelac ili livadni bjelčić (Leptidea sinapis), djetelinska zlatna osmica (Colias alfacariensis), zorica (Anthocharis cardamines), a obični žućak (Gonopteryx rhamni) prvi je proljetni leptir.[1][2][3]
Galerija [uredi]
-
Kukuljica glogovog bijelca
-
Obični žućak
-
Gorušičin bijelac
_1.jpg)
Izvori [uredi]
- ↑ Hrvatska opća enciklopedija, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2000.
- ↑ Wolfgang Dierl, Leptiri, prijevod Paula Dubrešić, Cankarjeva založba, Ljubljana, Zagreb, 1990. ISBN 86-361-0709-1 .
- ↑ Ivo Matoničkin, Ivan Habdija, Biserka Primc-Habdija, Beskralješnjaci, biologija viših avertebrata, Školska knjiga, Zagreb, 1999. ISBN 953-0-30824-8
