Bikala

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Zračni snimak dvorca obitelji Puchner u Bikali.

Bikal [1]. (mađ. Bikala, nje. Wickerl) je selo u središnjoj južnoj Mađarskoj.

Zauzima površinu od 17,03 km četvorna.

Zemljopisni položaj[uredi VE | uredi]

Nalazi se na 46° 20' sjeverne zemljopisne širine i 18° 17' istočne zemljopisne dužine, sjeverozapadno od Mečeka. Magoč je 2 km sjeverozapadno, Hajmaš je 2,5 km sjeverno, Egyházaskozár je pola kilometra istočno, Maroca je 3 km jugoistočno. Južno su 3,5 km udaljeni Kubin i Slatnik. Alsómocsolád je 2 km jugozapadno. Bikala je sa svih strana okružena jezercima.

Upravna organizacija[uredi VE | uredi]

Upravno pripada Šaškoj mikroregiji u Baranjskoj županiji. Poštanski broj je 7346.

Povijest[uredi VE | uredi]

Povijesni dokumenti prvi put spominju Bikalu 1325. pod imenom Villa Bykol.

Naselje je pripadalo obitelji Szente-Mágócs.

Za razliku od brojnih naselja u Ugarskoj koja su pala pod Tursko Carstvo, Bikala nije opustjela za turske vlasti. Porezni popisi od 1554.-1556. te 1586. bilježe 16 kuća.

1696. je zabilježeno 5 obitelji koje su stanovale u Bikali.

U iseljeničkom valu iz 1715. je dio Hrvata iz ogulinskog i otočačkog kraja je odselio u ove krajeve, a konačno su se 1720.-ih doselili u sela Bikalu (kao i mađarske obitelji ), Magoč i Hajmaš. Vremenom su svi ti Hrvati pomađareni, ali su sve vrijeme zadržali čakavske osobine svog govora, uz neke usput poprimljene štokavske i kajkavske elemente u govoru [2][3] [4].

Krajem 18. stoljeća se u Bikalu doseljavaju evangelisti Nijemci.

1830. je selo posjed kraljevske komore. U to vrijeme je u selu živio 521 Hrvat i 540 Nijemaca.

Kulturne znamenitosti[uredi VE | uredi]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Bikala ima 876 stanovnika (2001.). Mađari su većina. Nijemaca, koji u selu imaju manjinsku samoupravu je nešto iznad 11%. 57% je rimokatolika, luterana je skoro 15%. Bikala je nekad imala i značajni broj Hrvata.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Folia onomastica croatica 14/2005. Živko Mandić: Hrvatska imena naseljenih mjesta u Madžarskoj, Page white acrobat.png(PDF)
  2. Hrvatska znanstvena bibliografija Sanja Vulić: Govor Hrvata u Mađarskoj koji su podrijetlom iz ogulinskoga kraja
  3. Hrvatska znanstvena bibliografija Sanja Vulić-Vranković: Govor Hajmaša u Mađarskoj
  4. Modruš br.1/2004. Sanja Vulić: Modruški govor u okviru govora s čakavskom osnovicom u kontinentalnoj Hrvatskoj

Unutarnje poveznice[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]