Otočac

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Otočac. Za istoimeni otok, pogledajte Otočac (otok).
Otočac
Otočac (grb).gif
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija Ličko-senjska
Površina
 - ukupna 565,30 km2
Stanovništvo (2001.)
 - ukupno 10.411 stan.
Gradonačelnik Stjepan Kostelac
Poštanski broj 53220
Zemljovid
Otočac na karti Hrvatska
Otočac
Otočac
Otočac na zemljovidu Hrvatske
Koordinate: 44°52′N 15°14′E / 44.87°N 15.24°E / 44.87; 15.24
Otočac na karti Ličko-senjska županija
Otočac
Otočac
Otočac na zemljovidu Ličko-senjske županije
Koordinate: 44°52′N 15°14′E / 44.87°N 15.24°E / 44.87; 15.24

Otočac je grad u Ličko senjskoj županiji. Latinski naziv za Otočac je Bivium. Smjestio se u Gackoj dolini, kroz koju protječe rijeka Gacka.

Gradska naselja[uredi VE | uredi]

Grad Otočac se sastoji od 22 naselja (stanje 2006.), to su: Brlog, Brloška Dubrava, Čovići, Dabar, Doljani, Drenov Klanac, Glavace, Gorići, Hrvatsko Polje, Kompolje, Kuterevo, Ličko Lešće, Lipovlje, Otočac, Podum, Ponori, Prozor, Ramljani, Sinac, Staro Selo, Škare i Švica.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Otočac se nalazi u Gackoj dolini, smještenoj između Velebita i Male Kapele.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Površina Grada Otočca iznosi 565,30 km2. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Otočac broji 10.411 stanovnika, od toga 9.504 Hrvata, 690 Srba i 217 pripadnika drugih nacionalnih manjina.

Otočac se kao i ostatak Like već duže suočava sa starenjem i padom broja stanovnika.

Do novog teritorijalnog ustrojstva Hrvatske, postojala je bivša velika općina Otočac, slijedećeg etničkog sastava:

godina popisa ukupno Hrvati Srbi Jugoslaveni ostali
1991. 24.992 16.355 (65,44%) 7.781 (31,13%) 183 (0,73%) 673 (2,69%)
1981. 26.502 16.739 (63,16%) 7.896 (29,79%) 1.569 (5,92%) 298 (1,12%)
1971. 30.579 19.793 (64,72%) 10.130 (33,12%) 325 (1,06%) 331 (1,08%)

Otočac (naseljeno mjesto)[uredi VE | uredi]

  • 2001. - 4.354
  • 1991. - 5.404 (Hrvati - 3.819, Srbi - 1.259, Jugoslaveni - 93, ostali - 233)
  • 1981. - 5.195 (Hrvati - 3.394, Srbi - 1.121, Jugoslaveni - 588, ostali - 92)
  • 1971. - 4.752 (Hrvati - 3.313, Srbi - 1.090, Jugoslaveni - 172, ostali - 177)

Izvor: CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda

Uprava[uredi VE | uredi]

Ustrojstvo tijela uprave Grada Otočca:

Povijest[uredi VE | uredi]

Glavni oltar u crkvi Presvetog Trojstva
Gradski park
Lupari od velikosrpskih granata na zgradi u Otočcu 2004.
Zgrada oštećena velikosrpskim napadima na središte Otočca. Izgled zgrade 5. kolovoza 2007.
Ruševine tvrđave Fortica na brdu iznad grada
Douglas DC-3 u zračnoj luci Otočac
Gacko polje

Pokrajina Gacka u kojoj se nalazi i grad Otočac, smještena je unutar visoko-planinskog okvira, kojeg sačinjavaju Velebit i Mala Kapela, prema arheološkim nalazima, materijalnim ostacima pojedinih kultura, od starijeg kamenog doba, rimskog doba pa sve do danas bilo je oduvijek naseljeno.

U prapovijesno vrijeme na ovim prostorima živjelo je ilirsko pleme Japodi, čija se kultura počinje razvijati u kasno brončano doba u 11. stoljeću prije Krista. Iz tog razdoblja sačuvani su tragovi materijalne kulture iz nekropola i nastambi po spiljama u Sincu i Lešću. Tijekom razdoblja od 7. do 5. stoljeća prije Krista intezivno se razvija život na ovim prostorima. Iz tog vremena sačuvana su utvrđenja japodskih naselja Avendo (Crkvina u Kompolju) i Arupium (Veliki i Mali Vital u Prozoru). Godine 33. prije Krista Japodi gube samostalnost i padaju pod rimsku vlast, što dokazuju dva sačuvana svetišta boga Mitre (kult perzijskog podrijetla iz 2. i 3. stoljeća). Za vrijeme rimske vlasti posebno je razvijen grad Arupium (Prozor), koji se je kao središnje naselje na području današnje Gacke i Like nalazio na važnoj rimskoj cesti koja je vodila prema Grčkoj (Tarstatika-Senia-Arupium-Iadera).

Središte grada Otočca danas

Na poznatoj Bašćanskoj ploči iz 1100. godine, prvi put se spominje ime Otočca, odnosno njegova crkva Sv. Mikule (Nikole) koja se prema darovnici hrvatskog kralja Zvonimira, bila u redovničkoj zajednici sa crkvom Sv. Lucije u Baški na Krku. U 13. stoljeću župa Gacka se nalazi u vlasništvu krčkih knezova Frankopana, te se u povelji kralja Karla Roberta iz 1300. godine Otočac prvi put spominje kao grad.

Otočac, nikad pokoren grad, bio je sagrađen na otoku usred rijeke Gacke, a oko njega dalje prostirala se prostrana močvara koja je grad činila gotovo neosvojivim. Bio je opasan jakim zidom, a osnova je imala oblik nepravilnog sedmerokuta, sa šest kula na vanjskom zidu i visokom četverokutnom kulom unutar zidina. Time je stvorena jezgra urbaniteta Otočca koja je sve do 18. stoljeća ostala bez značajnih promjena. Vodena mreža Gacke izravno je utjecala na morfologiju naselja i njegov povijesno urbani razvoj sve do današnjeg doba.

Dozvolom pape Pija II. u Otočcu je 1460. godine utemeljena biskupija kojoj je pripojen čitav kontinentalni kraj senjske biskupije, a 5. ožujka 1460. godine papa je stolnu crkvu Sv. Nikole podigao u rang katedrale Sv. Nikole dok Otočac dobiva naslov "civitas" (grad – što je bio uvjet za biskupsko sjedište). Biskupija je ukinuta 1535. godine i pripojena Senjskoj.

Pokrajina Gacka bila je poprište mnogih važnih bitaka sa Turcima, a neosvojivost Grada i njegova važnost za obranu hrvatskog teritorija postojala je sve značajnija. Otočac je sudjelovao u bitkama protiv Turaka sve do 1701. godine, kada su Gacka i Otočac predani na upravljanje Krajiškoj upravi, da bi 1746. godine od stare otočke kapetanije bila stvorena nova pukovnija, a Otočac postao središtem pukovnije.

Popuštanjem turskog pritiska dolazi do krupnih promjena u životu Otočca i Gacke, razvija se trgovina, obrtništvo i sve ono što nosi civilni život.

U iseljeničkom valu iz 1715. je dio Hrvata iz ogulinskog i otočačkog kraja je odselio u južnu Mađarsku, u sjevernu Baranju, u sela Magoč, Bikalu i Hajmaš. Vremenom su svi ti Hrvati pomađareni, ali su sve vrijeme zadržali čakavske osobine svog govora [1][2] [3].

Godine 1717. godine u Otočcu je počela sa radom Trivijalna škola. Svojom ispravom od 13. rujna 1746. godine kraljica Marija Terezija dopustila je održavanje tjednog sajma u Otočcu svake srijede, čija se tradicija održala sve do danas, a 1765. godine učinila je Otočac trgovištem dozvolivši da se uredi vojni magistrat. Na planu grada P. Jovanovića iz 1820-ih egzatno su prikazani svi postojeći elementi topografije, graditeljstva i regulacije prostora. Jasno su vidljive vode rijeke Gacke s otocima i rukavcima, a na sjeveru je naznačeno brdo s tvrđavom "Forticom". Ističe se mreža cesta koje povezuju gradsku utvrdu na otoku s pojedinim grupacijama zgrada i pojedinačnim objektima na obalama. Svi prijelazi preko vode riješeni su mostovima kojih ukupno ima šest. 13. i 14. lipnja 1943. u Otočcu održana je osnivačka skupština ZAVNOH-a,te je za vrijeme zasjedanja Otočac bio i glavni grad Hrvatske.

Domovinski rat[uredi VE | uredi]

Skupština općine Knin donijela je 27. lipnja 1990. godine odluku o osnivanju tzv. Zajednice općina sjeverne Dalmacije i južne Like, kojoj mogu pristupiti i druge hrvatske općine sa srpskim stanovništvom; u pojedinim općinskim vijećima vijećnici iz HDZ-a i SDP-a suprotstavili su se tome. Ustavni sud SRH poništio je odluku Skupštine općine Knin.[4] U jesen 1990. godine područje Otočca, kao i ostalih općina na području Like (Gračac, Korenica, Donji Lapac i Gospić) zahvaćeno je pobunom srpskog stanovništva, koja na Uskrs 1991. prerasta u oružane sukobe na Plitvicama i prvih žrtava u Hrvatskoj.

U svibnju i lipnju 1991. zaredali su nemiri na području između Gospića i Gračaca. Oko Gospića, Otočca i Ličkog Osika bili su razmješteni srpski tenkovi i topništvo koji su uskoro počeli s napadima.

Kao uvodni događaj za napade na grad je bio napad na ophodnju 5 hrvatskih policajaca 24. kolovoza 1991. kod Žute Lokve, kada su četnici ubili njih četvoricu.

Posebno žestoki napadi na Otočac i dolinu Gacke srpskih potrojba i JNA bili su 25. i 26. kolovoza 1991. godine kada je na Gacku dolinu, posebno na Otočac, u dva dana palo oko 1000 projektila ispaljenih iz minobača u Podumu. U tim napadima i napadima polovinom rujna, Otočac je ostao bez robne kuće, crkve i pošte, a granatirani su i pogoni drvne i tekstilne industrije te hotel "Gacka". Vojni zrakoplovi JNA iz Udbine i Bihaća više su puta raketirali taj hotel. Misleći da su u hotelu postrojbe otočkih branitelja, 20. rujna 1991. dva su zrakoplova napala hotel "Gacku" teškim bombama tzv. krmačama.[5]

Nakon višegodišnje borbe, civilnih i braniteljskih žrtava, ostali su oštećeni domovi, privredni objekti, bolnica, škole, razorena je crkva Presvetog Trojstva (15. rujna). Grad je bio u poluokruženju i prijetila je opasnost, da će ga velikosrpske snage odsjeći od veze sa Karlovcem, Rijekom i Gospićem. Stoga su osloboditeljskom operacijom Medvjed 26. rujna 1991. hrvatske snage deblokirale Otočac i prometnicu koja je vodila prema Žutoj Lokvi. Zbog nove velikosrpske ofenzive na Otočac, hrvatske su snage poduzele novu napadno-oslobodilačku akciju 4. listopada 1991., kojom su oslobodile još par susjednih sela te u kasnijim protuudarima još neka sela, olakšavajući tako pritisak na ovaj gradić[6].

Dogovor o primirju stupio je na snagu 3. siječnja 1992. godine, ali je okolica Otočca konačno oslobođena tek u kolovozu 1995. godine.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Krajem 19. stoljeća gradi se kompleks pivovare ispod utvrde Fortica i tako počinje industrijalizacija Otočca. Urbani razvoj Otočca, tijekom prve polovice 20-og stoljeća manifestira se uglavnom daljnjim popunjavanjem povijesno zacrtane urbane matrice grada i izgradnjom pojedinačnih objekata duž tradicionalnih komunikacija, razvija se zadrugarstvo, šumarstvo, zdravstvo, kemijska, drvna i tekstilna industrija, trgovina i ugostiteljstvo.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Područje Gacke bilo je naseljeno u pretpovijesti. Najstariji lokalitet na području Gacke iz tog razdoblja nalazi se u Pećini u Lešću. Ovaj kraj je zasigurno znamenit po rijeci Gacki, koja je naširoko poznata po bistroći i pastrvi. Na izvoru Gacke u Sincu nalaze se mlinice koje i danas dočaravaju dio nekadašnjeg života u ovome kraju. Na drugu stranu, prema Velebitu, nalaze se sela Švica s lijepim jezerom i Kuterevo u kojem se nalazi Velebitsko utočište za medvjediće Kuterevo. U gradu Otočcu se nalazi zgrada u kojoj je održana osnivačka skupština ZAVNOH-a, u kojoj je sada muzej.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

U Otočcu djeluju osnovnaškola "Zrinskih i frankopana" (http://os-zrinskihifrankopana-otocac.skole.hr/) i srednja škola (www.ss-otocac.skole.hr).

Srednja škola djeluje s četverogodišnjim i trogodišnjim programima.

Četverogodišnji programi su:

Trogodišnji programi su:

Pri Srednjoj školi djeluje učenički dom "Fortica" kapaciteta 33 korisnika (www.ucenickidom.webs.com).

U Otočcu djeluje i Upravni odjel Stručnog studija upravnog prava Riječkog sveučilišta

Predškolski odgoj i obrazovanje odvija se u dječjem vrtiću "Ciciban" Otočac kojemu je osnivač grad Otočac. Trenutno u vrtiću boravi 108 djece u pet skupina o kojima brine 11 odgojitelja, pet djelatnika u tehničkoj službi i ravnateljica.

Kultura[uredi VE | uredi]

Muzej Gacke Otočac je zavičajni muzej smješten u samom centru grada koji ima bogatu povijesnu i kulturnu tradiciju. Kroz zbirku »Otočac kroz povijest« mogu se pratiti događanja na prostoru Gacke od daleke prapovijesti, dolaska Rimljana, nastanka i prvih spominjanja grada, borbi s Turcima, Vojne krajine, Prvog i Drugog svjetskog rata, te do razdoblja gospodarskog i kulturnog razvitka grada i stradanja u Domovinskom ratu 1991. godine.

Arheološkom (Japodskom) zbirkom predstavljen je kroz predmete materijalne kulture (nakit, oružje, oruđe, posuđe) život i rad ilirskog plemena Japoda od sredine kasnog brončanog doba, tj. 10. stoljeću prije Krista pa sve do dolaska Rimljana krajem 1. st. prije Krista.

Etnografska zbirka ocrtava tradicijski život i kulturu Gacke u posljednjih stotinjak godina kroz izložene predmete tradicijske kulture karakteristične za ovo područje (alatke za izradu tekstilnih proizvoda, proizvoda od gline) te mušku i žensku narodnu nošnju.

Osobito vrijedna je Spomena zbirka akademskog slikara Stojana Aralice, rodom iz Otočca, svjetski poznatog kolorista. Izložena su autorova ulja na platnu, crteži u tušu, olovci i ugljenu, njegovi osobni predmeti, isprave, fotografije, slikarski alat i knjige.

U Otočcu djeluje katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke.

U Otočcu je sjedište glazbenog sastava Narodni dar.

Šport[uredi VE | uredi]

Zajednica sportskih udruga Grada Otočca okuplja 12 sportskih udruga sa područja Grada iz različitih sportskih grana: nogometa, malog nogometa, košarke, kuglanja, tenisa, šaha i tekvandoa, te udruge koje obuhvaćaju sportsko-rekreacijske aktivnosti građana.

  • Biciklistički klub "Barkan -Otočac" (www.bk-barkan.spaces.live.com)

Galerija slika[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Hrvatska znanstvena bibliografija Sanja Vulić: Govor Hrvata u Mađarskoj koji su podrijetlom iz ogulinskoga kraja
  2. Hrvatska znanstvena bibliografija Sanja Vulić-Vranković: Govor Hajmaša u Mađarskoj
  3. Modruš br.1/2004. Sanja Vulić: Modruški govor u okviru govora s čakavskom osnovicom u kontinentalnoj Hrvatskoj
  4. http://www.centardomovinskograta.hr/1990.htm
  5. http://dns1.vjesnik.hr/pdf/2002%5C10%5C31%5C05A5.PDF
  6. Vjesnik Scenarij za Dalmaciju najavljen u Kninu, 19. kolovoza 2005.
  7. Hrvatsko društvo za mehaniku . Poveznica govori da osoba postoji, ne da je u svezi s Otočcem.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Otočac