Otočac
Izvor: Wikipedija
|
|
|
|---|---|
.gif) |
|
| Država |  Hrvatska |
| Županija | Ličko-senjska |
| Površina | |
| - ukupna | 565,30 km2 |
| Stanovništvo (2001.) | |
| - ukupno | 10.411 stan. |
| Gradonačelnik | Mario Barković |
| Poštanski broj | 53220 |
| Karta | |
  Otočac
Otočac na karti Hrvatske
|
|
Otočac je grad u Ličko senjskoj županiji. Latinski naziv za Otočac je Bivium.Smjestio se u Gackoj dolini, kroz koju protječe rijeka Gacka.
Sadržaj |
[uredi] Gradska naselja
Grad Otočac se sastoji od 22 naselja (stanje 2006.), to su: Brlog, Brloška Dubrava, Čovići, Dabar, Doljani, Drenov Klanac, Glavace, Gorići, Hrvatsko Polje, Kompolje, Kuterevo, Ličko Lešće, Lipovlje, Otočac, Podum, Ponori, Prozor, Ramljani, Sinac, Staro Selo, Škare i Švica.
[uredi] Zemljopis
Otočac se nalazi u Gackoj dolini, smještenoj između Velebita i Male Kapele.
[uredi] Stanovništvo
Površina Grada Otočca iznosi 565,30 km2. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine Otočac broji 10.411 stanovnika, od toga 9.504 Hrvata, 690 Srba i 217 pripadnika drugih nacionalnih manjina.
Otočac se kao i ostatak Like već duže suočava sa starenjem i padom broja stanovnika.
Do novog teritorijalnog ustrojstva Hrvatske, postojala je bivša velika općina Otočac, slijedećeg etničkog sastava:
| godina popisa | ukupno | Hrvati | Srbi | Jugoslaveni | ostali |
|---|---|---|---|---|---|
| 1991. | 24.992 | 16.355 (65,44%) | 7.781 (31,13%) | 183 (0,73%) | 673 (2,69%) |
| 1981. | 26.502 | 16.739 (63,16%) | 7.896 (29,79%) | 1.569 (5,92%) | 298 (1,12%) |
| 1971. | 30.579 | 19.793 (64,72%) | 10.130 (33,12%) | 325 (1,06%) | 331 (1,08%) |
[uredi] Otočac (naseljeno mjesto)
- 2001. - 4.354
- 1991. - 5.404 (Hrvati - 3.819, Srbi - 1.259, Jugoslaveni - 93, ostali - 233)
- 1981. - 5.195 (Hrvati - 3.394, Srbi - 1.121, Jugoslaveni - 588, ostali - 92)
- 1971. - 4.752 (Hrvati - 3.313, Srbi - 1.090, Jugoslaveni - 172, ostali - 177)
[uredi] Izvor
- CD rom: "Naselja i stanovništvo RH od 1857-2001. godine", Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske, Zagreb, 2005.
[uredi] Uprava
Ustrojstvo tijela uprave Grada Otočca:
[uredi] Povijest
Pokrajina Gacka u kojoj se nalazi i grad Otočac, smještena je unutar visoko-planinskog okvira, kojeg sačinjavaju Velebit i Mala Kapela, prema arheološkim nalazima, materijalnim ostacima pojedinih kultura, od starijeg kamenog doba, rimskog doba pa sve do danas bilo je oduvijek naseljeno.
U prapovijesno vrijeme na ovim prostorima živjelo je ilirsko pleme Japodi, čija se kultura počinje razvijati u kasno brončano doba u 11. stoljeću prije Krista. Iz tog razdoblja sačuvani su tragovi materijalne kulture iz nekropola i nastambi po spiljama u Sincu i Lešću. Tijekom razdoblja od 7. do 5. stoljeća prije Krista intezivno se razvija život na ovim prostorima. Iz tog vremena sačuvana su utvrđenja japodskih naselja Avendo (Crkvina u Kompolju) i Arupium (Veliki i Mali Vital u Prozoru). Godine 33. prije Krista Japodi gube samostalnost i padaju pod rimsku vlast, što dokazuju dva sačuvana svetišta boga Mitre (kult perzijskog podrijetla iz 2. i 3. stoljeća). Za vrijeme rimske vlasti posebno je razvijen grad Arupium (Prozor), koji se je kao središnje naselje na području današnje Gacke i Like nalazio na važnoj rimskoj cesti koja je vodila prema Grčkoj (Tarstatika-Senia-Arupium-Iadera).
Na poznatoj Bašćanskoj ploči iz 1100. godine, prvi put se spominje ime Otočca, odnosno njegova crkva Sv. Mikule (Nikole) koja se prema darovnici hrvatskog kralja Zvonimira, bila u redovničkoj zajednici sa crkvom Sv. Lucije u Baški na Krku. U 13. stoljeću župa Gacka se nalazi u vlasništvu krčkih knezova Frankopana, te se u povelji kralja Karla Roberta iz 1300. godine Otočac prvi put spominje kao grad.
Otočac, nikad pokoren grad, bio je sagrađen na otoku usred rijeke Gacke, a oko njega dalje prostirala se prostrana močvara koja je grad činila gotovo neosvojivim. Bio je opasan jakim zidom, a osnova je imala oblik nepravilnog sedmerokuta, sa šest kula na vanjskom zidu i visokom četverokutnom kulom unutar zidina. Time je stvorena jezgra urbaniteta Otočca koja je sve do 18. stoljeća ostala bez značajnih promjena. Vodena mreža Gacke izravno je utjecala na morfologiju naselja i njegov povijesno urbani razvoj sve do današnjeg doba.
Dozvolom pape Pia II. u Otočcu je 1460. godine utemeljena biskupija kojoj je pripojen čitav kontinentalni kraj senjske biskupije, a 5. ožujka 1460. godine papa je stolnu crkvu Sv. Nikole podigao u rang katedrale Sv. Nikole dok Otočac dobiva naslov "civitas" (grad – što je bio uvjet za biskupsko sjedište). Biskupija je ukinuta 1535. godine i pripojena Senjskoj.
Pokrajina Gacka bila je poprište mnogih važnih bitaka sa Turcima, a neosvojivost Grada i njegova važnost za obranu hrvatskog teritorija postojala je sve značajnija. Otočac je sudjelovao u bitkama protiv Turaka sve do 1701. godine, kada su Gacka i Otočac predani na upravljanje Krajiškoj upravi, da bi 1746. godine od stare otočke kapetanije bila stvorena nova pukovnija, a Otočac postao središtem pukovnije.
Popuštanjem turskog pritiska dolazi do krupnih promjena u životu Otočca i Gacke, razvija se trgovina, obrtništvo i sve ono što nosi civilni život.
U iseljeničkom valu iz 1715. je dio Hrvata iz ogulinskog i otočačkog kraja je odselio u južnu Mađarsku, u sjevernu Baranju, u sela Magoč, Bikalu i Hajmaš. Vremenom su svi ti Hrvati pomađareni, ali su sve vrijeme zadržali čakavske osobine svog govora [1][2] [3].
Godine 1717. godine u Otočcu je počela sa radom Trivijalna škola. Svojom ispravom od 13. rujna 1746. godine kraljica Marija Terezija dopustila je održavanje tjednog sajma u Otočcu svake srijede, čija se tradicija održala sve do danas, a 1765. godine učinila je Otočac trgovištem dozvolivši da se uredi vojni magistrat. Na planu grada P. Jovanovića iz 1820-ih egzatno su prikazani svi postojeći elementi topografije, graditeljstva i regulacije prostora. Jasno su vidljive vode rijeke Gacke s otocima i rukavcima, a na sjeveru je naznačeno brdo s tvrđavom "Forticom". Ističe se mreža cesta koje povezuju gradsku utvrdu na otoku s pojedinim grupacijama zgrada i pojedinačnim objektima na obalama. Svi prijelazi preko vode riješeni su mostovima kojih ukupno ima šest. 13. i 14. lipnja 1943. u Otočcu održana je osnivačka skupština ZAVNOH-a.
[uredi] Domovinski rat
Skupština općine Knin donijela je 27. lipnja 1990. godine odluku o osnivanju tzv. Zajednice općina sjeverne Dalmacije i južne Like, kojoj mogu pristupiti i druge hrvatske općine sa srpskim stanovništvom; u pojedinim općinskim vijećima vijećnici iz HDZ-a i SDP-a suprotstavili su se tome. Ustavni sud SRH poništio je odluku Skupštine općine Knin.[4] U jesen 1990. godine područje Otočca, kao i ostalih općina na području Like (Gračac, Korenica, Donji Lapac i Gospić) zahvaćeno je pobunom srpskog stanovništva, koja na Uskrs 1991. prerasta u oružane sukobe na Plitvicama i prvih žrtava u Hrvatskoj.
U svibnju i lipnju 1991. zaredali su nemiri na području između Gospića i Gračaca. Oko Gospića, Otočca i Ličkog Osika bili su razmješteni srpski tenkovi i topništvo koji su uskoro počeli s napadima. Posebno žestoki napadi na Otočac i dolinu Gacke srpskih potrojba i JNA bili su 25. i 26. kolovoza 1991. godine kada je na Gacku dolinu, posebno na Otočac, u dva dana palo oko 1000 projektila ispaljenih iz minobača u Podumu. U tim napadima i napadima polovinom rujna, Otočac je ostao bez robne kuće, crkve i pošte, a granatirani su i pogoni drvne i tekstilne industrije te hotel "Gacka". Vojni zrakoplovi JNA iz Udbine i Bihaća više su puta raketirali taj hotel. Misleći da su u hotelu postrojbe otočkih branitelja, 20. rujna 1991. dva su zrakoplova napala hotel "Gacku" teškim bombama tzv. krmačama.[5]
Nakon višegodišnje borbe, civilnih i braniteljskih žrtava, ostali su oštećeni domovi, privredni objekti, bolnica, škole, razorena je crkva Presvetog Trojstva (15. rujna). Dogovor o primirju stupio je na snagu 3. siječnja 1992. godine, ali je okolica Otočca konačno oslobođena tek u kolovozu 1995. godine.
[uredi] Gospodarstvo
Krajem 19. stoljeća gradi se kompleks pivovare ispod utvrde Fortica i tako počinje industrijalizacija Otočca. Urbani razvoj Otočca, tijekom prve polovice 20-og stoljeća manifestira se uglavnom daljnjim popunjavanjem povijesno zacrtane urbane matrice grada i izgradnjom pojedinačnih objekata duž tradicionalnih komunikacija, razvija se zadrugarstvo, šumarstvo, zdravstvo, kemijska, drvna i tekstilna industrija, trgovina i ugostiteljstvo.
[uredi] Poznate osobe
- Jure Francetić - političar, ustaški časnik i zapovjednik elitne jedinice Ustaške vojnice, Crne legije
- Stjepan Tomičić - novinar u Austriji poznat pod imenom Alfons Dalma
- Robert Blažević - znanstvenik
- Željko Barković - Barkan - otočki slikar
- Karlo Mirth - novinar, izdavač, pisac (Otočac, 15. srpnja 1917.)
[uredi] Spomenici i znamenitosti
Područje Gacke bilo je naseljeno u pretpovijesti. Najstariji lokalitet na području Gacke iz tog razdoblja nalazi se u Pećini u Lešću. Ovaj kraj je zasigurno znamenit po rijeci Gacki, koja je naširoko poznata po bistroći i pastrvi. Na izvoru Gacke u Sincu nalaze se mlinice koje i danas dočaravaju dio nekadašnjeg života u ovome kraju. Na drugu stranu, prema Velebitu, nalaze se sela Švica s lijepim jezerom i Kuterevo u kojem se nalazi Velebitsko utočište za mlade medvjede. U gradu Otočcu se nalazi zgrada u kojoj je održana osnivačka skupština ZAVNOH-a, u kojoj je sada muzej.
[uredi] Obrazovanje
U Otočcu djeluju osnovna i srednja škola.
Srednja škola djeluje s četverogodišnjim i trogodišnjim programima.
Četverogodišnji programi su:
Trogodišnji programi su:
U Otočcu djeluje i Upravni odjel Stručnog studija upravnog prava Riječkog sveučilišta
[uredi] Kultura
Muzej Gacke Otočac je zavičajni muzej smješten u samom centru grada koji ima bogatu povijesnu i kulturnu tradiciju. Kroz zbirku »Otočac kroz povijest« mogu se pratiti događanja na prostoru Gacke od daleke prapovijesti, dolaska Rimljana, nastanka i prvih spominjanja grada, borbi s Turcima, Vojne krajine, Prvog i Drugog svjetskog rata, te do razdoblja gospodarskog i kulturnog razvitka grada i stradanja u Domovinskom ratu 1991. godine.
Arheološkom (Japodskom) zbirkom predstavljen je kroz predmete materijalne kulture (nakit, oružje, oruđe, posuđe) život i rad ilirskog plemena Japoda od sredine kasnog brončanog doba, tj. 10. stoljeću prije Krista pa sve do dolaska Rimljana krajem 1. st. prije Krista.
Etnografska zbirka ocrtava tradicijski život i kulturu Gacke u posljednjih stotinjak godina kroz izložene predmete tradicijske kulture karakteristične za ovo područje (alatke za izradu tekstilnih proizvoda, proizvoda od gline) te mušku i žensku narodnu nošnju.
Osobito vrijedna je Spomena zbirka akademskog slikara Stojana Aralice, rodom iz Otočca, svjetski poznatog kolorista. Izložena su autorova ulja na platnu, crteži u tušu, olovci i ugljenu, njegovi osobni predmeti, isprave, fotografije, slikarski alat i knjige.
U Otočcu djeluje katedra Čakavskog sabora pokrajine Gacke.
[uredi] Sport
Zajednica sportskih udruga Grada Otočca okuplja 12 sportskih udruga sa područja Grada iz različitih sportskih grana: nogometa, malog nogometa, košarke, kuglanja, tenisa, šaha i tekvandoa, te udruge koje obuhvaćaju sportsko-rekreacijske aktivnosti građana.
- Biciklistički klub "Barkan -Otočac" (www.bk-barkan.spaces.live.com)
[uredi] Galerija slika
 Vodenice na Majerovom vrilu |
 Tonkovićevo vrilo |
 Plan |
 Proizvodnja brašna u vodenici |
 Dijelovi vodenice |
[uredi] Izvori
- ↑ [Hrvatska znanstvena bibliografija] Sanja Vulić: Govor Hrvata u Mađarskoj koji su podrijetlom iz ogulinskoga kraja
- ↑ Hrvatska znanstvena bibliografija Sanja Vulić-Vranković: Govor Hajmaša u Mađarskoj
- ↑ Modruš br.1/2004. Sanja Vulić: Modruški govor u okviru govora s čakavskom osnovicom u kontinentalnoj Hrvatskoj
- ↑ http://www.centardomovinskograta.hr/1990.htm
- ↑ http://www.vjesnik.hr/pdf/2002%5C10%5C31%5C05A5.PDF
[uredi] Vanjske poveznice
