Bill Withers

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bill Withers
Rodno ime William Harrison Withers, Jr.
Rođen/a 4. srpnja 1938.
Žanr/ovi soul, rhythm and blues
Zanimanje tekstopisac
Instrument vokal, gitara, klavijature
Djelatno razdoblje 1970. - 1985.
Producentska kuća Sussex Records (1970. - 1974.)
Columbia Records (1975. - 1985.)

William Harrison „Bill“ Withers mlađi[1] (4. srpnja 1938.) američki je pjevač i tekstopisac aktivan na glazbenoj sceni od 1970. do 1985. godine.[2] U svojoj relativno kratkoj karijeri osvojio je tri „Grammyja“ za pjesme Ain't No Sunshine, Just the Two of Us i Lean on Me.[3] Snimio je ukupno osam studijskih albuma od kojih su dva, Still Bill i Menagerie, ostvarila zlatnu nakladu. Kompilacijski album, Greatest Hits, ostvario je isti uspjeh.[4] Nagrađen je počasnim doktoratima dvaju fakulteta i primljen u Dvoranu slavnih virdžinijskih glazbenika.[5]

Biografija[uredi VE | uredi]

Bill je rođen u Slab Forku, rudarskom naselju koje broji dvjestotinjak žitelja, kao najmlađe od šestero djece oca Williama Harrisona starijeg i majke Mattie Rose. Roditelji su mu se razveli kad je imao tri godine, nakon čega s majkom odlazi u petnaest kilometara udaljeni Beckley. U djetinjstvu imao je probleme s mucanjem[6] i astmom.[7] Kad je Bill imao trinaest godina, umro mu je otac. Četiri godine kasnije prijavljuje se u američku ratnu mornaricu i većinu vremena provodi u službi na Guamu, dalekom tihooceanskom otoku gdje u slobodno vrijeme pjeva po barovima. Kasnih šezdesetih, nakon devet godina u vojsci, Bill seli u Los Angeles gdje postavlja zahode na novoizgrađenim zrakoplovima te istovremeno potpisuje ugovor s neovisnom diskografskom kućom Sussex Records.[8]

Glazbena karijera[uredi VE | uredi]

1970. godine Bill izdaje svoj prvijenac, nazvan Just As I Am, koji sadrži uspješnice poput „Ain't No Sunshine“, za koju osvaja prvi „Grammy“, i „Grandma's Hands“.[9] Album, trajanja tek nešto više od pola sata, ubrzo je stekao kultni status kod kritike i slušateljstva.[10][11] Withers osniva prateći glazbeni sastav i kreće na američku turneju, a nedugo zatim izdaje i drugi album, Still Bill, uradak koji je polučio izrazito uspješne „Lean on Me“ i „Use Me“ te zasjeo na prvo mjesto Billboardovih pop i R&B ljestvica. Uskoro su uslijedili nastup uživo u newyorškom Carnegie Hallu[12] i izdanje trećeg albuma,[13] nakon čega dolazi do prekida suradnje između Billa i kuće Sussex Records.

1975. godine potpisuje za diskografsku kuću Columbia Records, kojoj ostaje vjeran narednih deset godina, odnosno do kraja aktivnog bavljenja glazbom. U tom vremenu Bill izdaje pet novih albuma; komercijalno najuspješniji bio je Menagerie iz 1977., a sadržavao je i mnogo puta obrađivani klasik „Lovely Day“. Svoj drugi „Grammy“ osvaja 1981. za pjesmu „Just the Two of Us“ u duetu s Groverom Washingtonom.[14] Četiri godine kasnije Withers javno obznanjuje povlačenje iz svijeta glazbe, iako 1987. osvaja još jednog „Grammyja“ u konkurenciji tekstopisca - Club Nouveau obradio je njegovu uspješnicu „Lean on Me“.[15]

Privatni život[uredi VE | uredi]

Nakon propalog jednogodišnjeg braka s glumicom Denise Nicholas,[16] Bill se 1976. oženio Marcijom Johnson i dobio dvoje djece, Todda i Kori.[17]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]