Mucanje

Izvor: Wikipedija

Mucanje ili disfemija (lat. Battarismus) označava neurološki poremećaj govora koji se manifestira ponavljanjem riječi, ili kad osoba ne može početi govoriti riječ, govori iskrivljenim slogovima ili produljivanjem govornih zvukova. Disfluentnost govora može također biti privremena pojava u stresnim situacijama pored ubrzanog pulsa, crvenila uz povećanu napetost mišića usana, jezika ili lica.

Uzroci[uredi | uredi kôd]

Znanost pretpostavlja da postoji nekoliko uzroka. Uzroci između ostalog mogu biti poteškoće pokreta i koordinacija, dišnog mišića, lica ili distrakcija, anksiozni poremećaji ili oštećenje govornog centra u mozgu. Danas se ipak smatra da je srž uzroka mucanja u samom centru za govor u kori velikog mozga. Mucanje može uveliko otežati život osobe u društvu.

Metode liječenja[uredi | uredi kôd]

Uklanjanjem straha, vježbe disanja i opuštanja te logopedija može pomoći da razvojno mucanje kod djece ne prijeđe u doživotno.

Rezultati istraživanja[uredi | uredi kôd]

Još nema lijeka odobrenog od strane FDA-e za mucanje, no antagonisti dopamina mogli bi pomoći u redukciji mucanja. Naime, istraživanja pokazuju da osobe koje mucaju imaju suficit dopamina u regijama mozga odgovornog za procesuiranje govora. Zanimljivo je da se tikovi kod mucanja javljaju i kod Tourettovog sindroma. Lijek koji je u nekim studijama pokazao učinkovitost je Haloperidol, ali potrebna su daljnja istraživanja.[1]

Jedan od vodećih znanstvenika u području mucanja je američki psihijatar Gerald Maguire, koji je i sam osoba koja muca.

Postoje limitirani dokazi o učinkovitosti fenibuta u liječenju mucanja i povezane socijalne fobije.[2]

Poznate osobe[uredi | uredi kôd]

Postoje brojne osobe koje su unatoč mucanju postali uspješni i slavni u poslovima koji zahtijevaju sposobnost držanja javnih govora kao primjerice: Slaven Bilić, Željko Rohatinski, Isaac Newton, George Washington,[3], George VI., Charles Darwin, Marilyn Monroe, Winston Churchill, John Updike, Lewis Carroll, Anthony Quinn, Henry James, Edward Stachura, Bruce Willis, Hugh Grant, Scatman John, Kylie Minogue, Mike Tyson, Tiger Woods,[4] Rowan Atkinson, Bill Withers, Joe Biden.[5][6][7]

Bilbliografija[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. The new neuroscience of stuttering
  2. Phenibut (beta-phenyl-GABA): a tranquilizer and nootropic drug
  3. Famous People Who Stutter (ang.). Inačica izvorne stranice arhivirana 8. studenoga 2012. Pristupljeno 26. prosinca 2021. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. Tiger wins at golf — and stuttering (ang.)
  5. Profile of Vice President Joe Biden (ang.). Inačica izvorne stranice arhivirana 12. siječnja 2011. Pristupljeno 22. travnja 2010.
  6. In Biden, a life story to complement Obama's, USA TODAY (ang.)
  7. Famous people who stutter http://www.mnsu.edu/comdis/kuster/famous/famouspws.html (ang.)
  8. Spasenija Vladisavljević, Ivo Škarić (priređivač) GOVORNE POTEŠKOĆE I NJIHOVO UKLANJANJE Pero Cimbur SAVLADAO SAM MUCANJE Mladost, Zagreb, 1988, Govor 1/1988.
  9. Ana Leko Krhen, Prikaz knjige Ines Galić-Jušić: Mucanje: etiologija, dijagnostika, intervencije, Hrvatska revija za rehabilitacijska istraživanja, 1/2021.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Mrežna mjesta


Nedovršeni članak Mucanje koji govori o medicini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.
    Molimo pročitajte upozorenje o korištenju medicinskih informacija.
Ne provodite liječenje bez savjetovanja s liječnikom!