Bitka kod Farsala

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Prednost je bila na strani Pompeja, on je imao priličan broj dobro naoružanih i hranom opremljenih vojnika, kao i jaku flotu. Cezarova vojska je bila dobro disciplinirana, ali on nije uspio da je odjednom čitavu prebaci jer je to sprječavala Pompejeva flota. Osim toga, Cezarova vojska se loše opremala. Prvi Cezarovi sukobi sa Pompejem zbili su su se u Epiru kod Dirahija. Za vrijeme njih Cezar je pretrpio znatne gubitke, povukao se u Tesaliju i rasporedio svoje trupe blizu grada Farsale. Uskoro je tu sa svojom vojskom stigao i Pompej. Optimati koji su se nalazili zajedno sa Pompejem bili su poslije uspjeha kod Dirahija uvjereni u pobjedu i prepirali se čak oko toga koga će izabrati za Cezarovog nasljednika na dužnost velikog pontifika. Njihova uvjerenost u pobjedu prešla je i na Pompeja, i on je odlučio upustiti se u bitku. Namjeravao je razbiti protivničku konjicu izvrsnim snagama svoje konjice i zadati udarac protivničkom desnom krilu.

Predviđajući to, Cezar je na svom desnom krilu koncentrirao dvije tisuće svojih najboljih legionara. Pompejevi konjanici potisnuli su Cezarovu konjicu i počeli potiskivati njegove trupe s desnog boka, ali su tu naišli na odabrani odred i ne izdržavši njegove protunapade uzmakli natrag, otkrivši bok Pompejeve vojske. Zatim je Cezar uveo u borbu svoje pričuve, koje su prešle u napad na demoraliziranog protivnika i upale u njihov logor. Bitka kod Farsale (6. lipnja 48. pr. Kr.) završila se u Cezarovu korist. Pompej je pobjegao s bojišta. Ostaci njegove vojske predali su se Cezaru.

Ishod bitke kod Farsale i daljnji događaji omogućuju usporedbu vojnog talenta dvojice suparnika - Pompeja i Cezara. Pompej je nezasluženo stekao slavu, najprije time što je prisvojio Lukulove uspjehe (protiv Mitridata), zatim Sertorijeve uspjehe (u Španjolskoj), potom (pomoćnika) Sule itd.

A čim je pokušao u borbi protiv Cezara pokazati svoje talente, pokazao je ništavnost. Cezar čini niz najkrupnijih vojnih pogreški, koje su namjerno ekstravagantne, zato da zbuni filistra koji stoji naspram njega. Svaki rimski general, bilo koji Kras, uništio bi Cezara šest puta za vrijeme Epirskog rata. Ali je Cezar s Pompejom mogao sebi dozvoliti sve.