Božja milost
Božja milost se prema krišćanskom učenju odnosi na vrhovnu naklonost Boga čovječanstvu, posebno u pogledu spasenja, nezavisno od činjenja dobrih dela, stijecanja zasluga ili dokazane dobrote. Grčka riječ harizma (starogrčki χάρισμα - dar) iz Novog zavjeta, koja se obično prevodi kao milost, u pravoslavnoj tradiciji se prevodi i kao blagodat.
Božja milost se odnosi na Božje darove čovječanstvu, uključujući život, stvaranje i spasenje. U užem smislu, milost je sredstvo kojim se ljudi izbavljaju istočnog grijeha i stječu spasenje. U ovom smislu Božja milost je centralni koncept krišćanske teologije.
[uredi] Kršćanski koncept milosti
Većina krišćana smatra da se čovječanstvo rađa u stanju greha, što je posljedica istočnog grijeha, koji su Adam i Eva počinili u Raju, čime je izvorno stanje milosti izgubljeno za njih i njihove potomke, koji se rađaju bez nade za spasenje. Božja milost je odgovor na ovu, inače bezizlaznu situaciju.
Milost je božja slobodna odluka da put spasenja učini dostupnim ljudima. Bog nije obavezan da ikoga spasi. Čovjek ne može biti toliko dobar da sam zasluži boravak u Raju. Milošću Bog pruža dobrobit, bez razmatranja zasluga.
[uredi] Rasprava Pelagija i svetog Augustina
Pelagije (354. - 420./440.) je bio asketski monah u 5. stoljeću koji je učio da čovjek ima moć činiti dobro i raditi na svom spasenju. Vlastitim naporima moguće je da biće od krvi i mesa stekne moralno savršenstvo. Poricao je da istočni grijeh Adama i Eve generacije. Njegova interpretacija učenja o slobodnoj volji je poznata kao pelagijanizam. Tako, Adamov grijeh je samo "loš primer" pokolenjima, ali njegov postupak nema drugih poslijedica po ljudsku prirodu, koje se dovode u vezu sa istočnim grijehom. Pelagijanizam vidi Isusovu ulogu kao "postavljanje dobrog primera" čovječanstvu, nasuprot Adamovom lošem primjeru.
Prema Augustinu, prvobitni grijeh zatomljuje Božju milost u čovječjoj duši. Bez obzira koliko se ispravnim neko smatrao, njegova vrlina ga nikada neće učiniti dostojnim beskrajne svetosti Božje. Čovjek je masa greha (massa peccati). Iako može posjedovati "slobodnu volju" u smislu izbora postupaka, čovjek ipak nema pravu slobodu da izbjegne grijeh, jer je grijeh svojstven svakom postupku koji napravimo. Samo Božjim suverenim izborom da milost proširi na nas, spasenje je moguće.
Rasprava Pelagija i svetog Augustina je značajno utjecala na kasnija shvaćanja Božje milosti u kršćanstvu. Pelagijanizam je osuđen na Koncilu u Kartagi 417. na Augustinov zahtjev.
U istočnom kršćanstvu, božju milost predstavljaju božanske nestvorene energije.
