Boeing VC-25
Izvor: Wikipedija
|
|
|
|---|---|
|
|
|
|
|
|
| Tip | Prijevoz Predsjednika SAD |
| Proizvođač | Boeing |
| Uveden u uporabu | 23. kolovoza 1990. (Registracija: 28000) 23. prosinca 1990. (Registracija: 29000) |
| Prvotni korisnik | USAF |
| Broj primjeraka | 2 |
| Pojedinačna cijena | 255 miliona US$ |
|
|
|
| Dužina | 70,6 m |
| Visina | 19,3 m |
| Raspon krila | 59,6 m |
| Težina zrakoplova | 238.800 kg |
| Maks. težina uzlijetanja | 375.000 kg |
| Motor | 4× General Electric CF6-80C2B1 turbofen motora, 56,700 lbf (250 kN) potiska svaki |
| Najveća brzina | 1.015 km/h |
| Dolet | 13.000 km |
| Portal: Zrakoplovstvo |
|
Boeing VC-25 označava putnički zrakoplov Američkog ratnog zrakoplovstva, vojnu inačicu Boeinga 747. Avion je najpoznatiji kao "Air Force One" u ulozi prijevoza predsjednika SAD-a. Trenutno za ovu namjenu lete dva identična zrakoplova s repnim oznakama 28000 i 29000. Pozivnu oznaku "Air Force One" zrakoplov dobiva samo kada se u njemu nalazi predsjednik SAD-a. U pratnji zrakoplova se u pravilu nalazi predsjednički helikopter za prijevoz od/do zračne luke kada to nisu u stanju obaviti predsjednička cestovna vozila.
[uredi] Razvoj i opis
Izrada zrakoplova započela je za vrijeme predsjedavanja Ronald Reagana a prvi zrakoplov je isporučen tijekom predsjedavanja George H. W. Busha. Kao i B-747 avion ima tri nivoa. 320 m2 preuređeno je i prilagođeno obavljanju predsjedničkih dužnosti. Najniži nivo je uglavnom prostor za smještanje tereta i cateringa. Glavni putnički prostor nalazi se na drugom a pilotska kabina i sustav komunikacije je na trećem nivou. U zrakoplov se može ući kroz tri ulaza: dva ulaza na donjem nivou s ugrađenim stepenicama (ispred i iza lijevog krila i jedan ulaz na glavnom nivou. Uobičajeno je da predsjednik ulazi na ulaz glavnog nivoa preko zemaljskih putničkih stepenica a prateće osoblje i novinari na donje ulaze. Dio za smještaj putnika izrađen je kao prva klasa putničke kabine redovnog zračnog prevozioca[1].
U zrakoplovu se nalaze odjeljenja za goste, letno osoblje, Tajnu službu SAD-a, osoblje osiguranja kao i za novinare. Predsjednički dio uključuje i privatni ured, sobu za spavanje, toalet i tuš kabinu.
[uredi] Izvori
- ↑ Harris, Tom. How Air Force One Works. HowStuffWorks.com Accessed October 10, 2006.

