Boston Celtics

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Boston Celtics
CelticsLogo.png
Konferencija Istok
Divizija Atlanska
Osnovan 1946
Povijest Boston Celtics
(1946.–)
Dvorana TD Garden
Grad Boston, Massachusetts
Boje                    
Vlasnik Wycliffe "Wyc" Grousbeck
Stephen Pagliuca
H. Irving Grousbeck
Generalni upravitelj Danny Ainge
Trener Brad Stevens
D-League udruženje Maine Red Claws
Prvenstva 17 (1957., 1959., 1960., 1961., 1962., 1963., 1964., 1965., 1966., 1968., 1969., 1974., 1976., 1981., 1984., 1986. 2008)
Konferencijski naslovi 20 (1957., 1958., 1959., 1960., 1961., 1962., 1963., 1964., 1965., 1966., 1968., 1969., 1974., 1976., 1981., 1984., 1985., 1986., 1987., 2008., 2010.)
Divizijski naslovi 21 (1957., 1958., 1959., 1960., 1961., 1962., 1963., 1964., 1965., 1972., 1973., 1974., 1975., 1976., 1980., 1981., 1982., 1984., 1985., 1986., 1987., 1988., 1991., 1992., 2005., 2008., 2009., 2010., 2011., 2012.)
Popis igrača Popis igrača Boston Celticsa
Umirovljeni brojevi 21 (00, 1, 2, 3, 6, 10, 14, 15, 16, 17, 18, LOSCY, 19, 21, 22, 23, 24, 25, 31, 32, 33, 35, MIC)
Službena stranica

Boston Celtics je profesionalni košarkaški klub koji igra u NBA ligi. Klub je osnovan 1946 godine. Celticsi igraju u dvorani TD Garden, Boston, Massachusetts. Poznati su po bojama kluba zelena i bijela, koje su simboli irske kulture u Americi. Vlasnik kluba je Wycliffe "Wyc" Grousbeck, glavni trener kluba je Brad Stevens, a njihov generalni direktor je Danny Ainge. Igraju u Atlanskoj diviziji na Istočnoj konferenciji u NBA već više od 60 godina. Imaju više od 17 NBA naslova, najviše od svih momčadi u NBA ligi. Posebno su bili su dominantni u razdoblju od 1959, pa do 1966 kada osvajaju sedam uzastopnih naslova prvaka.

Povijest[uredi VE | uredi]

Početci (1946.-1950.)[uredi VE | uredi]

Celticsi su osnovani 1946 godine i jedan su od prvih košarkaških klubova u Americi, te prisustvuju u najjačoj košarkaškoj ligi NBA.[1] Na NBA draftu 1950, Celticsi su prvi birali jednoga afroameričkog igrača, Chucka Coopera.[2]

Dolazak Boba Cousyja i Reda Auerbacha (1950.-1957.)[uredi VE | uredi]

Bob Cousy (lijevo) je jedan od najbitnijih igrača u prvim godinama Celticsa

U svojim početcima Celticsi se nikako nisu mogli podići na noge, sve dok nisu odlučili dovesti Reda Auerbacha za glavnog trenera momčadi. Prva velika zvijezda koja je igrala za Boston bio je Bob Cousy. Cousy je najprije trebao otići u Chicago Stagse, no kada je saznao da je ta momčad bankrotirala otišao je u Boston Celticse.

Nakon sezone 1955/56, Auerbach je mnoge iznenadio svojom razmjenom razmjenom igrača. Poslao je višegodišnju superzvijezdu i budućeg člana Kuće slavnih, Eda Macauleya u St.Louis Hawks, za prava na Cliffa Hagana i 1. picka drafta.[3] Nakon pregovora sa Rochester Royalsima, Auerbach je na draftu uzeo Bill Russella [4] i Tommy Heinsohna.[5] Russell i Heinsohn, su zajedno na terenu sa Cousyem izvrsno funkcionirali. Sredinom te sezone Russell je otišao sa Košarkaškom reprezentacijom SAD-a na Olimpijske igre, a Boston Celticsima se pridružio početkom sezone 1956/57.

Doba Billa Rusella (1957.-1969.)[uredi VE | uredi]

Bill Russell je pomogao Celticsima da u 13 godina osvoje 11 naslova

Od kada se u prosincu 1956. Bill Russell vratio Celticsima, nije propusto niti jedan susret u sezoni, a te sezone odigrao je svoje prvo finale NBA protiv St.Louis Hawksa, gdje je Boston slavio u sedam susreta. Tako su Celticsi osvojili svoj prvi od sedamnaest naslova prvaka NBA.[6] U sezoni 1957/58, Celticsi ponovo stižu do finala, gdje su ponovo igrali sa Hawksa, ali ovaj put su poraženi u šest susreta.[7] Te sezone su su na draftu uzeli K.C. Jonesa, a Celticsi su s njime stvorili dosta jaku momčad.[8] Sezonu kasnije, s Cousyem, Russellom i Henisohnom, Celticsi su pomeli u finalu Minneapolis Lakerse, te uzeli novi naslov NBA prvaka.[9] Pod Auerbachom, Boston osvajaja još sedam NBA naslova, čime su produžili niz na osam u nizu. Tokom tog doba, Celticsi su u finalima, čak šest puta igrali protiv Lakersa i od tada među njima vlada veliko suparništvo. U sezoni 1963/64, Boston je po prvi puta u svojoj povijesti na terenu imao afroameričku postavu.[10] Nakon osvajanja naslova 1966, Auerbach je otišao u mirovinu, a njegovo mjesto je zauzeo Bill Russell u ulozi trenera-igrača.[11] Auerbach je preuzeo funkciju generalnog upravitelja, a na toj poziciji je ostao do 1980-ih. Ipak, te godine Celticsovi snovi o novom naslovu su prekinuti, jer su ih u finalu Istočne konferencije dobili 76ersi. U sezonama 1968 i 1969, Celticsi osvajaju još dva NBA naslova, a u oba finala su igrali protiv starih rivala LA Lakersa.[12] Russell je nakon zadnjeg osvojenog nalova otišao u mirovinu. U svojih 13 sezona koliko je proveo u NBA, osvojio je 11 NBA naslova.[13] A niz od 8 uzastopnih naslova, najduži je niz osvajanja naslova u povijesti profesionalnog sporta SAD-a.

Heinsohnov i Cowensov dvojac (1970.-1978.)[uredi VE | uredi]

Tom Heinsohn je kao trener vodio Celticse do naslova 1974. i 1976.
Dave Cowens je vodio Celticse do dva naslova u srednjim 1970-im

Početkom 1970-te, Celticsi su krenuli u obnavljanje momčadi, a s time si stigli i loši rezultati. Zabilježili su i prvi negativan omjer pobjeda i poraza od sezone 1949/1950, kada je momčad preuzeo Auerbach. Doduše, sa dolascima igrača poput Dave Cowensa, Paul Silasa i Jo Jo White, Celticsi su ponovo dominirali ligom. Nakon porazau finalu Istočne konferencije 1972, Celticsi su se iznova okupili i odlučili sezonu 1972/1973, kao najbolja momčad Istočne konferencije sa omjerom 68-14. No sezona je završila razočaravajuće, nakon što su u finalnom susretu Istočne konferencije poraženi u sedam susreta od New York Knicksa, postali su prva momčad koja s najboljim omjerom lige nije ušla u NBA finale. Celticsi su se u play-off vratili sljedeće sezone, a pobijedivši Milwaukee osvojili su 12 NBA naslov. Posle prva četiri meča rezultat je bio izjednačen, ali su Celticsi slavili u 5. meču koji se igrao u Milwaukeeu. Serija se vratila u Boston, ali Celticsi nisu uspjeli pobijediti jer je Abdul-Jabbar pogodio koš 3 sekunde prije kraja drugog produžetka. Međutim, Cowens je predvodio Celticse do njihovog 12 naslova sa 28 poena, a time su Celticsi postali prvaci prvi put posle pet godina. U finalu 1976. Celticsi su osvojili još jedan šampionat, pobijedivši Phoenix Sunse u 6 mečeva.[14] Finale je istaknuto kao jedan od najvećih mečeva u povijesti NBA. Posle četiri meča rezultat je bio izjednačen, a Sunsi su zaostajali u Boston Gardenu. Međutim, izborili su produžetke. U drugom produžetku, Gar Heard je pogodio koš i odveo meč u treći produžetak u kojem su Celticsi konačno slavili slomivši otpor Sunsa. Tommy Heinsohn je kao trener vodio ekipu do oba naslova. Nakon ispadanja u polufinalu play-offa istočne konferencije 1977. od strane 76ersa, ekipa je ponovo prošla kroz fazu obnavljanja. Na draftu 1977. Celticsi su birali Cedrica Maxwella, košarkaša sa sveučilišta Sjeverne Karoline u Charlottu. Maxwell nije baš najbolje odigrao prvu sezonu, ali se kasnije dokazao. U sezoni 1977./78. Celticsi su imali skor 32-50. U istoj sezoni, legenda Celticsa John Havlicek, se nakon 16 sezona penzionisao.

Doba Larryja Birda (1979.-1992.)[uredi VE | uredi]

Na draftu 1978. Celticsi su imali pravo na dva od prvih osam izbora. Auerbach preuzima rizik i bira Larryja Birda, juniora sa sveučilišta Indiana State kao 6. izbora drafta, znajući da će Bird ostati na četvrtoj godini sveučilišta. Auerbach je smatrao da je Bird talent kojeg treba čekati. Auerbach je također smatrao da će Celticsi, posle završetka sezone imati idealnu šansu da potpišu ugovor sa Birdom. Auerbach je bio u upravu i Bird je napustio sveučilište ubrzo nakon pobjede u utakmici u kojoj je pala ekipa sveučilišta Michigan State.

Bitna priča Celticsa u toj sezoni je bio spor između Auerbacha i Johna Y. Browna, novog vlasnika Boston Celticsa.[15] Spor je gotovo doveo do ostavke Auerbacha na poziciji generalnog menadžera i odlaska u New York Knickse. Naime, Brown je bez znanja Auerbacha dogovorio razmjenu sa New York Knicksima. Kada je Auerbach saznao da su Celticsi za Boba McAdooa dali tri izbora prve runde drafta, on je poludio i otišao u New York gdje se zamalo dogovorio sa New York Knicksima. Bez podrške navijača kluba i javnosti koji su bili na strani Auerbacha, Brown je riješio da proda svoje dionice u klubu umjesto da se suoči sa mržnjom i srdžbom grada zbog toga što je skoro odveo Auerbacha u ekipu omraženog rivala. Igra ekipe se zbog tog sukoba raspala. Celticsi su se borili cijelu sezone, ali su završili sa skorom 29-53.[16] Košarkaš Bob McAdoo je također bitan u sporu. Novi vlasnici Chris Ford, Rick Robey, Cedric Maxwell i Tiny Archibald nisu uspjeli preokrenuti situaciju u klubu.[17]

Celticsi i Lakersi su se tri puta susreli u finalima 1980-ih: Celticsi su slavili u finalu 1984, a Lakersi 1985. i 1987.

Bird je debitirao za Celticse u sezoni 1979./80., godinu dana pošto je izabran na draftu.[18] Sa novim vlasnikom kluba, Auerbach je napravio niz izmjena i ispravio je greške i propuste. Također, Auerbach je mijenjao Boba McAdooa, trostrukog šampiona po prosjeku poena (1974, 1975 i 1976) za Detroitovog M. L. Carra, obrambenog specijalistu kao i za dva izbora prve runde drafta 1980.[19] Celticsi su uzeli i Geralda Hendersona iz CBA. Carr, Archibald, Henderson i Ford napravili su sposobnu obranu, koja se savršeno uklapala sa tročlanim napadom kojeg su činili Dave Cowens, Cedric Maxwell i Larry Bird, koji je osvojio nagradu za NBA novaka godine.[20] Celticsi su sezonu završili sa skorom 61-21, ali su ispali u finalu istočne konferencije od Philadelphie.[21]

Auerbach je oduvijek bio poznat kao pristalica nagomilavanja izbora sa drafta, a ekipa je poslije kraja sezone dobila 1. i 13. izbora prve runde drafta koji su preostali iz zamjene sa Detroitom. Auerbach je poslao obojicu u Warriorse u zamjenu za centra Roberta Parisha[22] i izbora prve runde drafta, 3. ukupno. Celticsi su na draftu birali krilnog centra sveučilišta Minnesota, Kevina McHalea.[23] Sa tri velika talenta u ekipi, poznatih kao prva "Velika trojka" (The Big 3) Celticsi su ponovo postali jedna od najdominantnijih ekipa u NBA.

Celticsi su u sezoni 1980./81., pod vođstvom trenera Billa Fitcha zabilježili skor 62-20[24], usprkos Cowensovom odlasku u penziju. Ponovo su Celticsi susreli sa 76ersima u finalu istočne konferencije. Posle četiri meča bostonska momčad je gubila 3-1. Ipak, u klasičnoj sedmoj utakmici Celticsi su pobijedili 91-90, i otišli u finale. "Kelti" osvajaju svoj 14 naslov[25], samo dvije godine nakon što je Bird izabran na draftu. Cedric Maxwell je izabran za najkorisnijeg igrača finala.[26] U narednoj sezoni 1981./82. Celticsi su još jednom pokušali vratiti vođstvo posle 3-1, ali su ih ovaj put 76ersi porazili u 7 meču, iako se igralo u Bostonu.[27] 1983. Celticsi ispadaju od Milwaukee Bucksa u polufinalu istočne konferencije rezultatom 4-0.[28] Zanimljivo je da su tada Bucksi prvi put u povijesti izbacili Celticse u playoffu. Nakon ubjedljivog ispadanja u playoffu Fitch daje ostavku, a klub dobija nove vlasnike koje vodi Don Gaston.[29]

U sezoni 1983./84. Celticsi, pod novim trenerom K. C. Jonesom, sa skorom 62-20 završavaju regularni dio sezone. Celticsi su se ponovo nakon trogodišnje pauze plasirali u finale.[30] U finalu, vraćaju se posle 2-1 i osvajaju 15 naslov.[31] Larry Bird je tokom serije obnovio sveučilišno rivalstvo sa Magicom Johnsonom, zvijezdom Lakersa. Posle finala Auerbach se penzionisao na poziciji generalnog menadžera, ali je dobio ulogu predsjednika.[32] Auerbacha je na poziciji generalnog menadžera nasljedio Jan Volk.[33] Volk je sa Celticsima bio još od 1971, kada je diplomirao na Pravnom Fakultetu Columbia. Volk je od 1976. bio na poziciji generalnog savjetnika, a od 1980-ih je bio asistent generalnog menadžera. Za vrijeme pauze, u prvom poslu otkako je Volk postao generalni menadžer, Celticsi su mijenjali Hendersona u Seattle za izbor prve runde drafta 1986.

1985. su se Celticsi i Lakersi ponovo susreli u finalu, ali ovaj put su Lakersi osvojili šampionat.[34] To je bio prvi put da su Lakersi porazili Celticse u finalu i jedini u kojem su Celticsi izgubili finale i pored toga što se igralo u Bostonu. Tokom pauze Celticsi su mijenjali nekadašnjeg MVP-ja finala 1981, Cedrica Maxwella za Billa Waltona iz Los Angeles Clippersa.[35] Walton je bio zvijezda Portland Trail Blazersa, ali su ga ozljede držale daleko od najbolje igre i forme. Bio je spreman na ulaske u igru, ali su tri velika košarkaša već bila u timu. Walton se smatra najboljim dodavačem koji je ikada igrao na poziciji centra u NBA.

Dvorane[uredi VE | uredi]

Trenutačna momčad[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis igrača Boston Celticsa

Treneri[uredi VE | uredi]

Translation arrow.svg
Ovaj članak ili dio članka, djelomično ili uopće nije preveden s engleskog jezika.
Slobodno pomozite u prijevodu vodeći računa o stilu i pravopisu. Izvornik se možda nalazi na popisu drugih jezika.

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Popis trenera Boston Celticsa

Glavni treneri Boston Celticsa

Logotipi i dresovi[uredi VE | uredi]

Televizija i radio[uredi VE | uredi]

Popis vlasnika[uredi VE | uredi]

  • Walter Brown, osnivač momčadi i originalni vlasnik (1946-64)
  • Marjorie Brown, supruga osnivača momčadi (1964-1965)
  • Marvin Kratter/Nacionalni dionice (1965-68)
  • Pivovara Ballantine (1968-69)
  • Među-državna komunikacija EE Erdman (1969-71)
  • Ulagačko-Financijska Organizacija (1971-72)
  • Robert Schmertz-Razonoda Technology (1972-74)
  • Robert Schmertz i Irv Levin (1974-75)
  • Irv Levin (1975-78)
  • John Y. Brown, Jr. i Harry T. Mangurian, Jr. (1978)
  • Harry T. Mangurian, Jr. (1979-83)
  • Don Gaston, Alan Cohen, Paul Dupee (1983-92)
  • Pavao Gaston (1992-2002)
  • Bostonovo košarkaško partnerstvo - sastoji se od Wycliffe Grousbecka, Stephena Pagliuce, i H. Irvinga Grousbecka (2002-trenutno)

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Celtics Related Books. nba.com. pristupljeno 2008-02-01
  2. Earl Lloyd - First Black Coach. Net Industries. pristupljeno 2008-02-01
  3. Official Website of the Naismith Memorial Basketball Hall of Fame - Hall of Famers
  4. David Kamp.com - Only the Ball Was Brown
  5. Recap - 1950s. pristupljeno 2008-02-17
  6. NBA.com: Bob Pettit Bio
  7. St. Louis Hawks (1955–1968)
  8. Boston Celtics (1946-Present)
  9. LAKERS: Los Angeles Lakers History
  10. High Five Celtics.com
  11. Boston Celtics
  12. Discover the Wisdom of Mankind on Boston Celtics
  13. NBA.com Heritage Week: Power Rankings, 1969-70
  14. Greatest Game Ever|The Greatest Game Ever
  15. Memories of Red
  16. CNN/SI - 33: Timeline
  17. NBA.com:All-Time Finals Challenge: 1981 Celtics
  18. Boston Celtics History
  19. NBA.com: Bob McAdoo Bio
  20. NBA & ABA Rookie of the Year Award Winners | Basketball-Reference.com
  21. 1980 NBA Playoffs Summary | Basketball-Reference.com
  22. HowStuffWorks "Robert Parish
  23. [www.nba.com/history/draft_round1_1980s.html#1980 NBA.com: Complete First Round Results - 1980./89.]
  24. Stats Central - Yearly Winn/Loss Records | The Official Site of the BOSTON CELTICS
  25. 1981 NBA Playoffs Summary | Basketball-Reference.com
  26. NBA.com: Finals MVP
  27. 1982 NBA Playoffs Summary | Basketball-Reference.com
  28. 1983 NBA Playoffs Summary | Basketball-Reference.com
  29. CNNSI.com - Pro Basketball - Celtics sold to investor group for $360 million - Friday Semptember 27,2002 09:58 PM
  30. 1983-84 Boston Celtics Roster and Stats | Basketball-Reference.com
  31. [httml://www.nba.com/celtics/history/The1984NBAFinals_121203.html The 1984 NBA Finals | The Official Site of the BOSTON CELTICS]
  32. JockBio: Red Auerbach Biography
  33. JockBio: Red Auerbach Biography
  34. 1985 NBA Playoffs Sumarry | Basketball-Reference.com
  35. Lex Nihil Novi

Vanjska poveznica[uredi VE | uredi]



Basketball.svg Häraldisk ginstam.png Nedovršeni članak Boston Celtics koji govori o košarkaškom klubu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.