Cijanotipija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Anna Atkins - alge

Cijanotipija je fotografski proces koji daje sliku cijan plave boje.Proces je bio popularan u inženjerskim krugovima do sredine 20. stoljeća. Jeftin i jednostavan, postupak je omogućavao jednostavno umnožavanje i kopiranje velikih tehničkih nacrta. Proces je bio baziran na dvije kemikalije - amonijevom feri citratu i kalijevom fericijanidu.

Povijest[uredi VE | uredi]

Engleski znanstvenik i astronom Sir John Herschel otkrio je postupak 1842. godine. Unatoč tome što je on iznašao proces, smatrao ga je namijenjenim isključivo kopiranju bilježaka ili dijagrama, što je i bila i ostala glavna i najraširenija primjena istog. U područje fotografije ga je uvela engleska botaničarka Anna Atkins,kada je proces iskoristila za ilustriranje svoje knjige posvećene papratima i algama.Postavivši svoje objekte direktno na emulzijom obrađeni papir,putem djelovanja svijetlosti dobila je obojene obrise istih.Uporabom ovog procesa ostala je zabilježena kao prva žena fotograf.

Proces[uredi VE | uredi]

Tipično bi se koristila mješavina od 8,1 % otopine kalijevog fericijanida i 20 % otopine amonijevog feri citrata,koje bi se pomiješale neposredno pred uporabu.Ova je blago fotosjetljiva otopina zatim nanešena na podlogu poput papira ili tkanine,te bi se po sušenju mogla koristiti.

Iako su papiri za akvarel najčešće korištena podloga, otopina se mogla nanositi na bilo koji materijal koji je mogao upiti otopinu - papir,pamuk,vunu ili čak želatinu nanešenu na neku neporoznu podlogu. Papire tretirane alkalnim puferima nije preporučljivo koristiti jer bi na njima slika s vremenom izblijedjela.

Mogla se dobiti i pozitivna slika, i to eksponiranjem negativa na ultraljubičastom svijetlu.UV svijetlo bi reduciralo željezo (III) spojeve u željezo (II) spojeve,Potom bi slijedila kompleksna reakcija zeljezo (II) spojeva sa fericijanidnom otopinom.Kao rezultat reakcije nastalo bi netopivo plavo bojilo, feri fero cijanid,znan kao prusko plava boja.

Po izlaganju UV zracima ( prisutnim i u sunčevom svijetlu),željezo u svijetlu nedostupnim dijelovima bilo bi reducirano,te bi papir zadobio čelično sivo plavu boju.Obim nastanka boje zavisi u tom slučaju o količini UV svijetla,no sasvim prihvatljivi rezultati mogu biti dobiveni po ekspoziciji od 10 - 20 minuta,i to po oblačnom vremenu. Najsvijetlija mjesta izgledati će preeksponirano,nakon što ispiranje vodom umanji završnu jasnoću nastale slike.Proces koristi ili velike negative,odnosno litografski film, ili predmete postavljene direktno na papir,znači izradu fotograma.

Nakon eksponiranja,pri razvijanju slike željezo koje nije imalo učešća u reakciji ispere se tekućom vodom.Plava boja nakon sušenja potamni,a taj se efekt još može ubrzati namakanjem u 6 ili 3 % vodikovom peroksidu.Vodotopive soli trovalentnog željeza se pri tome isperu,dok u vodi netopiva prusko plava boja ostaje u papiru.

Cjeloviti se kontrast još može i pojačati dodatkom 6 kapi 1 % otopine kalijeva bikromata,i to na svakih 2 mililitra otopine.

Toniranje[uredi VE | uredi]

Postoje 3 načina za modificiranje cijanotipija:smanjenje intenziteta boje,pojačanjeistog i toniranje.

Kod smanjavanja intenziteta koristimo otopine natrijeva karbonata,amonijaka.Clorox-a,trinatrij fosfata,boraksa,Dektol-a.Kod postizanja željenog efekta sliku vadimo iz otopine i ispiremo vodom,u svrhu prestanka procesa izbijeljivanja.

Kod pojačanja pokušavamo intenzivirati boju, najčešća sredstava za postizanje istog su vodik peroksid,limunska kiselina ili sok limuna,te ocat.

Kod toniranja nam je cilj promijeniti boju slike,obično se za to koristi taninska kiselina,oolong čaj,vino,pirogalolna kiselina,ili čak mačja mokraća.

Trajnost[uredi VE | uredi]

Nasuprot drugim povijesnim i suvremenim fotografskim postupcima,cijanotipije negativno reagiraju na lužnati okoliš.Stoga cijanotipije nikako ne čuvamo u ambalaži od puferiranog papira ili kartona,jer će u takovom okolišu slike ubzo izblijedjeti.Druga neuobičajena osobina cijanotipija je da ako izblijede uslijed utjecaja svijetla,jednostavna privremena pohrana u tami će značajno obnoviti izvorni intenzitet boje.

Cijanotipije na tekstilnoj podlozi nikako ne peremo sapunom koji sadrži fosfate.

Literatura[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]