Collegium Germanicum et Hungaricum

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Collegium Germanicum et Hungaricum ili kraće Collegium Germanicum je sjemenište za rimokatoličke svećenike na njemačkom jeziku.

Utemeljeno je 1552. godine. Od 1580. njegovo puno ime glasi Pontificium Collegium Germanicum et Hungaricum de Urbe.

Povijest[uredi VE | uredi]

Uspostavio ga je papa Julije III. 31. kolovoza 1552. bulom Dum sollicita. Pri tome su ulogu imali kardinali Giovanni Morone i sveti Ignacije Lojolski. Osnovan je kao Zavod sv. Apolinara.[1]

Formalno ga je otvorio sami sveti Ignacije 28. listopada. Isusovci su davali direktive za rad je ovome učilištu.

1580. je papa Grgur XIII. spojio ovo učilište sa učilištem Collegium Hungaricum (Mađarsko učilište), utemeljenim 1578. Od onda se zove Pontificium Collegium Germanicum et Hungaricum de Urbe ili kraće Collegium Germanicum et Hungaricum.

Nakon što je ukinut isusovački red 1773., učilište vode sekularni svećenici .

Nakon što je sveti rimski car Josip II. 1781. zabranio svim studentima iz krajeva pod njegovom vlašću studirati u Rimu i uz to što su malo poslije grad zauzele francuske postrojbe pod Napoleonom , sjemenište je bilo prisiljeno zatvoriti se 1798. godine.

Nakon što je prošlo Napoleonovo doba, sjemenište je ponovno otvorilo vrata za studente. Otvaranje je naredio papa Pio VII. 1818.. Rad je reorganizirao papa Lav XII., koji je ojačao sveze ovog sjemeništa sa isusovcima i dao je njegovom radu oblik kakvim je poznat i danas.

Za vrijeme Prvog svjetskog rata su sjemeništarci morali dijeliti premise sa innsbručkim sjemeništem Collegiumom Canisianumom od 1915. do 1919..

Učenje[uredi VE | uredi]

Obrana od protestantske reformacije, poboljšanje teološke naobrazbe i obrazovanje svećenika odanih Rimu su bili glavnim ciljevima kad je bilo utemeljeno ovo sjemenište. "Sa teritorija Svetog Rimskog Carstva njemačkog naroda, kojima je bila ugrožena vjera", trebalo je izučiti "neustrašive ratnike vjere" (navod iz bule kojom se utemeljilo ovo sjemenište). Nakon pto je pala željezna zavjesa 1989., opet je bilo moguće vratiti se izvornom internacionalizmu ovog sjemeništa.

Poznati studenti[uredi VE | uredi]

Marcin Dunin, Béla H. Bánáthy, Marko Križevčanin, John Gibbons, Karl-August von Reisach, Johann Michael Raich, Bela Tonković, Karl Lehmann, Josip Pazman i dr.

Referencije[uredi VE | uredi]

  • Dachsberger, Johann and Leiber, Robert, 1934. Kollegien in Lexikon für Theologie und Kirche, 1st edition. vol. 6. Freiburg im Breisgau: Herder.
  • Schmidt, Peter, 1984. Das Collegium Germanicum in Rom und die Germaniker. Zur Funktion e. röm. Ausländerseminars (1552 - 1914). Tübingen: Niemeyer. ISBN 3-484-82056-X
  • Leitgöb, Martin, 2004. Vom Seelenhirten zum Wegführer. Sondierungen zum bischöflichen Selbstverständnis im 19. und 20. Jahrhundert. Die Germanikerbischöfe 1837-1962. Rome: Herder. ISBN 3-451-26458-7

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Koordinate: 41°54′17.94″N 12°29′30.69″E / 41.9049833°N 12.4918583°E / 41.9049833; 12.4918583