Detarioideae

Izvor: Wikipedija
Detarioideae
Sistematika
Carstvo:Plantae
Divizija:Magnoliophyta
Razred:Magnoliopsida
Red:Fabales
Porodica:Fabaceae
Potporodica:Detarioideae
Burmeist.
Rasprostranjenost
vidi tekst

Detarioideae potporodica mahunarki s osamdesetak rodova uglavnom iz Afrike i Azije.,[1] ime je došlo po rodu (Detarium).

Opis[uredi | uredi kôd]

Detarioideae obuhvaća 79 rodova i oko 760 vrsta, gotovo isključivo tropskih s vrstama prisutnim na svim kontinentima. Iako se povijesno smatralo dvama plemenima, monofilija ove skupine jasno je pokazana u svim filogenetskim analizama, a generički sadržaj Detarioideae ostao je relativno stabilan od sredine 1800. godine. Trenutno je šest plemena prepoznato unutar Detarioideae: Afzelieae, Amherstieae, Barnebydendreae, Detarieae, Saraceae i Schotieae. [2]

Potporodica je neobična jer uključuje mnogo monospecifičnih rodova (35%) i samo 9 rodova s više od 20 vrsta. Detarioideae se razlikuje od ostalih potporodica po prisutnosti intrapetiolarnih stipula i dobro razvijenih brakteola, a koje često imaju zaštitnu funkciju. Međutim, floralna morfologija je izuzetno varijabilna i, u mnogim taksonima, vrlo modificirana s upečatljivim razlikama u floralnoj simetriji, broju čašica, latica i prašnika, te spajanju i potiskivanju flornih organa. Potporodica uključuje velike vrste drveća koje prevladavaju u vlažnim šumskim staništima afričkih, američkih i azijskih tropa, ali također čine ekološki dominantne elemente u drugim tipovima staništa (npr. suhe šume Miombo u istočnoj Africi u kojima dominira Brachystegia).[2]

Iako je nekoliko fosila pripisano u Detarioideae, uključujući neke izvanredne fosile cvijeća, voća i drva sačuvane u jantaru, starost potporodice ostaje sporna s procjenama starosti krune od ranog paleocena do srednjeg eocena.[2]

Glavne značajke[uredi | uredi kôd]

Detarioideae su srednje do visoko drveće ili ponekad grmovi. Specijalizirani ekstracvjetni nektariji često su prisutni na donjoj strani listića ili listova (ali nikad se ne nalaze na peteljci). Stipule kod Detarioideae razlikuju se po tome što se nalaze u intrapetiolarnom položaju. Listovi su obično perasti, ali ponekad jednolisni i rijetko jednostavni. Detarioideae se često prepoznaju po velikim, često petaloidnim brakteolama koje mogu služiti zaštitnoj i privlačnoj funkciji, ali mogu biti i male. Cvjetovi su varijabilni (ali nikad papilionasti, leptiroliki), obično s pet čašica, ali s dve adaksijalne čašice često srasle tako da čaška izgleda četverostruka. Latice su slobodne i variraju u broju od jedne do pet, ali mogu i biti odsutne. Obično je prisutno 10 prašnika (broj može varirati), a povremeno su prisutni i staminodiji. Plodovi su većinom drvenaste mahune koje se ne otvaraju, a ponekad su i nerascjepljene i samaroidne.[2]

Rasprostranjenost i ekologija[uredi | uredi kôd]

Vrste Detarioideae gotovo su isključivo tropske, osim Schotia Jacq., koja se javlja u suptropskoj Južnoj Africi. Detarioideae se uglavnom pojavljuju u biomu tropske prašume, ali neke su vrste autohtone u biomu sukulenta. Unatoč pantropskoj rasprostranjenosti, većina vrsta nalazi se u Africi i na Madagaskaru (58% rodova i c. 330 spp). Detarioideae uključuju mnoge ekološki važne vrste drveća u afričkim prašumama i nizinskim vlažnim šumama Neotropika. Neke vrste Detarioideae formiraju velike sastojine i dominantne su vrste u različitim tipovima šuma. Nasuprot tome, u azijskim tropskim kišnim šumama kojima dominira dipterokarp, iako su prisutne, ne dominiraju.[2]

Ljudska upotreba[uredi | uredi kôd]

Mnogi članovi potporodice su od ekonomske važnosti zbog svojih guma i smola (Hymenaea), ulja (Copaifera), hrane (Tamarindus), drva i ukrasnog bilja. Biljke ove potporodice daju drvo (npr. Aphanocalyx, Berlinia, Didelotia, Hymenaea, Peltogyne i Tetraberlinia), od kojih su neke vrlo vrijedne (npr. vrste Guibourtia), nekoliko vrsta je izvor korisnih smola (npr. Copaifera, Hymenaea), a tamarindus se koristi kao začin za kuhanje. Neke su vrste također dio kulturne baštine, koriste se za rituale i lijekove ili se smatraju svetim drvećem (npr. nekoliko vrsta Brownea i Copaifera religiosa).[2]

Tribusi[uredi | uredi kôd]

2022 Worldplants - Dr. Michael Hassler[uredi | uredi kôd]

  1. Tribus Cynometra group
    1. Cynometra L. (92 spp.)
    2. Cynometra s. lat. (19 spp.)
    3. Brenaniodendron J. Léonard (1 sp.)
    4. Zenkerella Taub. (5 spp.)
    5. Lebruniodendron J. Léonard (1 sp.)
    6. Umtiza Sim (1 sp.)
    7. Scorodophloeus Harms (3 spp.)
    8. Leonardoxa Aubrév. (1 sp.)
    9. Schotia Jacq. (4 spp.)
    10. Normandiodendron J. Léonard (2 spp.)
  2. Tribus Hymenostegia group
    1. Loesenera Harms (4 spp.)
    2. Annea Mackinder & Wieringa (2 spp.)
    3. Hymenostegia (Benth.) Harms (15 spp.)
    4. Gabonius Mackinder & Wieringa (1 sp.)
    5. Talbotiella Baker fil. (9 spp.)
    6. Plagiosiphon Harms (5 spp.)
    7. Neochevalierodendron J. Léonard (1 sp.)
    8. Eurypetalum Harms (3 spp.)
    9. Lysidice Hance (2 spp.)
    10. Saraca L. (13 spp.)
    11. Leucostegane Prain (2 spp.)
    12. Endertia Steenis & de Wit (1 sp.)
    13. Daniellia Benn. (10 spp.)
    14. Afzelia Sm. (11 spp.)
    15. Intsia Thouars (2 spp.)
    16. Brodriguesia R. S. Cowan (1 sp.)
  3. Tribus Hymenaea group
    1. Peltogyne Vogel (27 spp.)
    2. Hymenaea L. (20 spp.)
    3. Ecuadendron D. A. Neill (1 sp.)
  4. Tribus Crudia group
    1. Crudia Schreb. (59 spp.)
    2. Neoapaloxylon Rauschert (3 spp.)
    3. Brandzeia Baill. (1 sp.)
    4. Prioria Griseb. (14 spp.)
    5. Augouardia Pellegr. (1 sp.)
    6. Stemonocoleus Harms (1 sp.)
    7. Hardwickia Roxb. (2 spp.)
    8. Guibourtia Benn. (14 spp.)
  5. Tribus Detarium group
    1. Goniorrhachis Taub (1 sp.)
    2. Gilletiodendron Vermoesen (5 spp.)
    3. Tessmannia Harms (13 spp.)
    4. Baikiaea Benth. (7 spp.)
    5. Hylodendron Taub. (1 sp.)
    6. Sindora Miq. (20 spp.)
    7. Sindoropsis J. Léonard (1 sp.)
    8. Copaifera L. (40 spp.)
    9. Detarium Juss. (4 spp.)
  6. Tribus Brownea group
    1. Barnebydendron J. H. Kirkbr. (1 sp.)
    2. Eperua Aubl. (15 spp.)
    3. Paloue Aubl. (15 spp.)
    4. Brachycylix (Harms) R. S. Cowan (1 sp.)
    5. Heterostemon Desf. (8 spp.)
    6. Brownea Jacq. (21 spp.)
    7. Browneopsis Huber (8 spp.)
  7. Tribus Berlinia group
    1. Michelsonia Hauman (2 spp.)
    2. Tetraberlinia (Harms) Hauman (6 spp.)
    3. Microberlinia A. Chev. (2 spp.)
    4. Oddoniodendron De Wild. (5 spp.)
    5. Englerodendron Harms (19 spp.)
    6. Julbernardia Pellegr. (11 spp.)
    7. Isoberlinia Craib & Stapf (5 spp.)
    8. Berlinia Sol. ex Hook. fil. & Benth. (21 spp.)
    9. Dicymbe Spruce ex Benth. & Hook. (20 spp.)
    10. Polystemonanthus Harms (1 sp.)
  8. Tribus Macrolobium group
    1. Gilbertiodendron J. Léonard (39 spp.)
    2. Paramacrolobium J. Léonard (1 sp.)
    3. Anthonotha P. Beauv. (21 spp.)
    4. Macrolobium Schreb. (76 spp.)
  9. Tribus Amherstia group
    1. Humboldtia Vahl (8 spp.)
    2. Tamarindus L. (1 sp.)
    3. Amherstia Wall. (1 sp.)
  10. Tribus Brachystegia group
    1. Brachystegia Benth. (33 spp.)
    2. Librevillea Hoyle (1 sp.)
    3. Bikinia Wieringa (10 spp.)
    4. Aphanocalyx Oliv. (14 spp.)
    5. Icuria Wieringa (1 sp.)
    6. Didelotia Baill. (13 spp.)
    7. Cryptosepalum Benth. (12 spp.)
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Detarioideae
Logotip Wikivrsta
Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o taksonu Detarioideae

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. GRIN pristupljeno 22. ožujka 2019
  2. a b c d e f https://www.legumedata.org/taxonomy/detarioideae/ LegumeDataPortal], pristupljeno 20. listopada 2023.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]