Madagaskar

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Madagaskar. Za druga značenja, pogledajte Madagaskar (razdvojba).
Republika Madagaskar
Repoblikan'i Madagasikara
République de Madagascar
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
Tanindrazana, Fahafahana, Fandrosoana
(malgaški: Domovina, sloboda, napredak)
Himna
Ry Tanindraza nay malala ô
Položaj Madagaskara
Glavni grad Antananarivo
Službeni jezik malgaški i francuski
Državni vrh
 - Predsjednik Hery Rajaonarimampianina
 - Predsjednik Vlade Omer Beriziky
Neovisnost Od Francuske 26. lipnja 1960.
Površina 44. po veličini
 - ukupno 587.040 km2
 - % vode 0,9 %
Stanovništvo 56. po veličini
 - ukupno (2004) 17.501.871
 - gustoća 31/km2
Valuta malgaški arijari (5 iraimbilanja)
Pozivni broj 261
Vremenska zona UTC +3
Internetski nastavak .mg

Madagaskar je otočna država u Indijskom oceanu, odvojena Mozambičkim kanalom od jugoistočne Afrike. Istoimeni otok koji čini većinu državnog teritorija četvrti je po veličini u svijetu.

Nacionalni simbol Madagaskara je drvo baobab.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Karta Madagaskara

Madagaskar se sastoji od tri veće zemljopisne cjeline: uske obalne nizine na istoku, gusto naseljene središnje visoravni i šire i brežuljkaste obalne nizine na zapadu. U središnjoj visoravni, te na sjeveru i jugu otoka izdižu se vulkanski planinski masivi (najviši vrh je 2876 m visoki Maromokotro u sjevernom masivu Tsaratanani).

Zbog izolacije od ostatka svjetskog kopna na otoku živi oko 5% svih životinjskih i biljnih vrsta na Zemlji, od kojih su 80% endemi.

Rijeka Mangoky, dio je najdužeg vodenog toka na otoku ukupne duljine od 821 km, kojeg čine još rijeka Matsiatra, te rijeka Ihosi do svog izvora.

Povijest[uredi VE | uredi]

Madagaskar je naseljen prije oko 1500 godina, vjerojatno iz jugoistočne Azije. Cijeli proces nije potpuno razjašnjen, ali jezici današnjih stanovnika bliski su jezicima Indonezije i pripadaju malajsko-polinezijskoj skupini. Kasniji doseljenici, pripadnici bantuskih naroda s afričkog kopna i arapski trgovci, ostavili su svoj trag u jeziku i kulturi, ali su uglavnom asimilirani.

Europljani su u 16. stoljeću putujući u Indiju naišli na obalu Madagaskara i osnovali manje trgovačke postaje, ali nisu prodrli u unutrašnjost gdje su se u to vrijeme odvijale borbe pojedinih domaćih država i naroda za prevlast. Od 1680. do 1710. otok je bio poznat kao piratsko gnijezdo. Krajem 18. stoljeća otokom je dominiralo kraljevstvo Merina zahvaljujući trgovini robljem s Francuzima. U 19. stoljeću porastao je utjecaj Ujedinjenog Kraljevstva, a sa smjenama domaćih vladara smjenjivala su se i razdoblja modernizacije i izolacije.

Francuska je 1896. godine nakon podjele interesnih sfera u Africi proglasila otok svojom kolonijom. Ubrzan je razvoj gospodarstva; izgrađene su željeznice i luke, uvezene su unosne kulture kava, vanilija i duhan. U 20. stoljeću pojavili su se nacionalistički pokreti, a 1947. izbila je pobuna protiv francuske vlasti koja je krvavo ugušena. Ipak, otok je 1956. dobio široku samoupravu, a 1960. i neovisnost. Prvi izabrani predsjednik bio je Philibert Tsiranana.

Od 1972. do 1986. trajalo je približavanje zemljama Istočnog bloka, a u gospodarstvu je izvršena nacionalizacija i reorganizacija s povećanom ulogom države, s katastrofalnim rezultatima. Nakon kraja hladnog rata održani su 1992. prvi slobodni izbori na kojima je dugogodišnji predsjednik Didier Ratsiraka poražen. Demokracija je donijela i političku nestabilnost jer su reforme provedene na zahtjev MMF-a bile izuzetno nepopularne. Predsjednik Ratsiraka vratio se na vlast 1997, a na izborima 2001. ga je porazio Marc Ravalomanana, gradonačelnik Antananarivoa, čiji je glavni cilj oživljavanje gospodarstva.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Stanovništvo se dijeli u dvadesetak srodnih, neoštro ograničenih etničkih grupa od kojih su najbrojniji Merina, čiji je jezik poslužio kao osnova za standardni malgaški. U javnom životu često se koristi i francuski.

Oko polovica stanovnika pripada domaćim religijama. Ostali su većinom kršćani, s nešto muslimana. Među kršćanima ima otprilike podjednako katolika i protestanata.

Etnografija[uredi VE | uredi]

Stanovništvo Madagaskara čine prvenstveno narodi malajsko-polinezijskog porijekla, to su: Antaifasy (Antefasy), Antaimoro (Antemoro), Antaisaka (Antesaka), Antambahoaka, Antandroy, Antankarana, Antanosy, Bara, Betsileo, Betsimisaraka, Bezanozano, Mahafaly, Mikéa (Makoa), Merina, Sakalava, Sihanaka, Tanala, Tsimihety, Vezo, Zafimaniry.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Madagaskar pripada skupini 20 najsiromašnijih zemalja svijeta. BDP je manji od 250 američkih dolara po stanovniku. Gospodarstvo Madagaskara trpjelo je velike štete zbog nagloga prijelaza na državno-plansko gospodarstvo do čega je došlo nakon revolucije 1975. godine. Danas se gospodarstvo oporavlja, što je posljedica strukturalnih promjena provedenih 1989. godine i povećanja strane pomoći. Francuska je i dalje glavni vanjskotrgovinski partner zemlje. Madagaskar se suočava s teškom demografskom, gospodarskom i ekološkom krizom. Gotovo 3/4 stanovništva uzdržava se samoopskrbnim poljodjelstvom, a preostale površine su pod šumom i ugljenom i pokrivaju čak 85 % svih potreba za energijom. Rašireno je krčenje šuma, u posljednje vrijeme se provodi masovna sječa, zbog dobivanja drvne građe, te stvaranja plantaža vanilije, kave i pamuka. Uz stranu pomoć je ostvaren napredak u poljoprivredi i prestrukturiranju velikog stranog duga ( 4,18 milijardi $), a ostala je velika ovisnost o izvozu poljoprivrednih proizvoda, pomanjkanje hrane te vrlo loša prometna i druga infrastruktura.

Poljoprivreda[uredi VE | uredi]

Madagaskar ima 3,11 milijuna hektara njiva i trajnih naslaga (5,3 % površine) i 24,2 milijuna hektara travnjaka i pašnjaka (41,3 %). Poljodjelstvom se uzdržava 76 % radne snage (30% bruto društvenog proizvoda), uglavnom samoopskrbom . Za domaće potrebe na prvom mjestu proizvode rižu (2,3 milijuna tona, na više od polovice obradivih površina), nešto manje manioku, slatki krumpir, taro, banane i kukuruz. Na Madagaskaru je zadivljujući sustav terasastih rižnih polja. Malene površine potpuno su ravne i na najstrmijem terenu, a preko njih se voda ravnomjerno raspoređuje i natapa polja.

Antanifotsy je primjer središta poljoprivrednog kraja u kojem se stanovništvo bavi uzgajem riže, kukuruza i krumpira i stočarstvom goveda, svinje i preradom drva (oko 30.000 hektara šuma).

Industrija[uredi VE | uredi]

Industrija zapošljava 2% radne snage i ostvaruje 14 % bruto društvenog proizvoda. Smještena je uglavnom u Antananarivu i Antsirabeu, na visočju, te u lučkim gradovima Antsiranana, Mahajanga i Toamasina. Više od polovice dodane vrijednosti stvara prehrambena industrija ( tvornica šećera, ribljih konzervi, u Antisiranani i Andoanyju, nešto pivovara i manjih tvornica bezalkoholnih pića i biljnih ulja). Ostale industrije su: tekstilna (Antisirabe, Toliary, Mahajangi), industrija papira, duhanska, kemijska (tvornica umjetnih gnojiva i rafinerija nafte u Toamasini) i industrija građevinskog materijala.